One strašne 1993. godine, kada je zubarica imala platu 6 maraka ako je specijalista i načelnik ogromnog dispanzera, mene jedna mlađa koleginica nešto zamoli.

Njen otac je bio primljen na jednu kliniku od ugleda; inače je čika živeo na 60 km od nas, ali je zbog nedovoljne opremljenosti lokalne zdravstvene ustanove prebačen ovamo.
Ljudi su tamo videli senku na plućima, ali mnogo dalje od toga nisu mogli…

I sada, otac mlade zubarice leži na klinici – relativno kratko vreme, a svi se nešto domunđavaju, niko neće nešto konkretno da kaže. A mlada zubarica mene moli – ako ikog znam, ako išta mogu….
Ja promislim, setim se jedne prijateljice iznad koje stanuje lekar sa tog odeljenja, i kažem da ću pokušati.

Nazovem drugaricu, odem kod nje na kafu, počnemo da pričamo, kad – na vratima zazvoni komšija iz stana iznad.
Ha, kao naručen.
Pošto su i on i moja drugarica bili gurmani – on je napravio neko slatko pa doneo komšinici da “oceni”.
Svi sednemo oko malog staklenog stočića, pijemo kafu, čavrljamo – čovek me zna površno.

Ja ga onda pitam: takva i takva stvar, taj i taj pacijent… Znaš li nešto o tome?
On meni vedro reče – kako da ne, ja sam lično radio bronhoskopiju.

Ja kažem – i, šta si video? Šta je tvoje mišljenje?
Na čega će on meni kroz smeh, kuckajući noktom o stakleni stočić:

Tu, tu sto maraka – pa će čiča da ti kaže.

Sad… Ja sam od onih smirenih ljudi koji imaju dugačak fitilj, a koji iznenada pobesne, bez najave i predznaka… A onda su skloni amoku u kojem razbijaju, biju, ne gledaju ko je pred njima, i idu da poginu.
To mi se desilo svega nekoliko puta u životu, i ovo je bila jedna od tih prilika…

zubarica korupcija

Slušajući kao iz daljine kako prijateljica govori doktoru nešto (“ne-ne-ne-ne, nije to pametno činiti…”), ja sam se nagnula ka starijem kolegi, rekavši mu tiho i pažljivo:
Vidi, ne tražim da ga primiš bez uputa, ne tražim da ga operišeš preko veze, ništa slično – ali do dijagnoze moraš doći.
Za džabe.
Razumeš?

Očima sam šarala unaokolo gledajući ima li neki težak predmet da ga ubijem.

Cenjeni kolega je raširio oči, trepnuo, i brzo rekao – nema problema, sedi tu, za pola sata ću ti javiti šta je.
Nadam se od srca da je osetio da mu je sudnji dan veoma, veoma blizu.

Obećanje je ispunio – moja mlada koleginica je vrlo brzo čula da će otac biti dobro, da je u pitanju samo neka vrsta zapaljenjskog infiltrata, otac je i danas živ i zdrav….

A kolegi su nekoliko godina kasnije opljačkali stan.
Mislim, dok su bili na odmoru, lopovi su lepo priterali kamion i odneli – sve. Inspektor koji je ušao unutra posle pljačke je kiselo rekao – e, sad možete krečiti.

Kolega je, po povratku sa odmora, svoju šokiranu suprugu zagrlio i rekao – mila, nema da brineš, za šest meseci će sve biti kao što je i bilo.
Mislite da nije?

Danas živi u penthausu od 140 kvadrata…
……….

13.04.2011.
UPDATE:
Osumnjičeni za kršenje propisa i javnih nabavki (Blic.rs).

 

Ilustracije: economistjourneytolife.blogspot.com, corruptiontracker.or.tz