Pre više decenija, veterinarski institut je imao relativno malo zaposlenih.
Među njima je bila šačica doktora (ali – vrhunskih stručnjaka, pretežno doktora nauka), nešto malo tehničara, i (srazmerno) veoma mnogo pomoćnog osoblja.

Pomoćno osoblje se staralo o imanju i o životinjama; dakle – to su ljudi koji su kosili, plastili, hranili stoku i živinu, čistili kaveze i balegu, sve tome slično.

Među njima je, po prirodi stvari, bilo veoma mnogo doslovno nepismenih ljudi; i Triva bikar.

Jednostavnim preglasavanjem je postao predsednik Zbora radnih ljudi ili nešto slično značajno.
Kao partijski poslušnik, postao je i REALNO bitan.

U tom relativno malom kolektivu, to malo doktora je moglo da se slika kad dođe do glasanja…
Triva se pitao da li treba kupiti skupocenu laboratorijsku centrifugu (i koju) i treba li bika šampiona slati na svetsku izložbu (i koju).

Kad sam bila mlada žena, drugi Triva bikar je odlučivao da li će se na toj hirurgiji kupiti sterilizator i koji, i kad će koji doktor moći da ide na godišnji…

Još kasnije, na jednoj radio stanici, slušam kako konzilijum Triva bikara naširoko raspreda kako smeniti dosadašnjeg guvernera, i kako s njim treba postupati posle (narodni izdajnik, da vam dam nagoveštaj).

Gomila vrlo primitivnog, tupog, nepismenog sveta koji se služi sa 400 reči nadugačko raspreda kako treba POSTUPITI sa jednim finim čovekom, profesorom univerziteta…

Omiljene reči Trive bikara su “gospoda” i “pokvaren”.

Gospodin je bilo ko ko MISLI da je iznad njega.
No, samo zakratko – brzo će ga svući u blato, brzo će mu stati na rep – vešanje, streljanje, ovo, ono, sve je to mala kazna za dotične.

Triva bikar će prvi skočiti da treba doktorima uvesti fiskalne kase; “pokvarena” “gospoda”.
Nikakvo racionalno uveravanje da se to ne radi tako, nego drugačije, neće pomoći – bitno je da se doktoru, tom idiotu koji MISLI da je iznad Trive, najzad stane na rep.

Da bude PONIZAN, i to je jedna od Trivinih omiljenih reči.

Triva će uvek veličati “braću Ruse”; uvek će s prezrenjem gledati na “škrtog Švabu”; za Trivu je uvek pivo – vino piju “pokvarena” “gospoda”.
Triva zna sve – od genetike do državne politike, you name it.
Ne zna strane jezike, jer “zna se ko govori strane jezike” – izdajnici.

Triva voli samo određene političare – jedan Triva mi reče neki dan za jednu primitivnu, drsku ludu:
Jesi videla kako mu je SKRESALA?! Žena i po! Tako SVIMA NJIMA treba…

Oko mene nema mnogo Triva bikara… Ali samo malko da se odmaknete od centra, ah – tu su oni.
I njihova deca i rodbina, spremni da doslovno linčuju (na primer) doktora, jer “ima para” (nema veze ako ima stojadina, krade sigurno, đubre pokvareno, kad je doktor bio čovek?!).

Triva je jedino malen, manji od makovog zrna, PONIZAN, kad dođe kod tog istog doktora da mu ovaj treba…
Ili kad mu dete dođe kod nekadašnjeg guvernera na ispit.

Kako neko jednom reče – kad shvatimo da smo neobrazovan, mali narod, koji nema radne navike kakve mora da ima, možda krenemo nekud…
Bez Trive.