Pre nekoliko godina, kada je jedna mlada zubarica došla kod nas na posao, sedosmo da razgovaramo.
U prvih deset minuta ja shvatih da devojka zna posao, ima solidno teoretsko znanje i manuelnu spretnost, ali da ne poznaje ljude.
Onda joj lepo rekoh: draga koleginice, najbolji pacijenti koje ćete ikad imati su pederi, krupni kriminalci i lečeni psihijatrijski bolesnici.
Na to mi ona reče, posle kraćeg ćutanja: doktorka, jel’ znate kako zvuči ovo što ste upravo izgovorili? :)
Znate kako kažu – najgore je raditi sa ljudima, e – to je.
Ljudi su sve više vrlo nervozni, novca uvek premalo, imaju loša iskustva.
Dolaze pijani, drogirani, naoružani (ili sve to odjednom), ponekad se prema osoblju ponašaju kao da su u kafani (“‘Ajde mala, skuvaj jednu slađu”, sa pljeskom po pozadini), kradu sve što nije zavareno za zidove (novac – naš i drugih pacijenata i lične stvari uopšte, materijal, alat, slike sa zidova, kišobrane, časopise…).
Ucenjuju, “trguju”, ne sarađuju u lečenju, spisak svakodnevnih problema je nepregledan….
Meni su dosad dvaput mahali (napunjenim i otkočenim) pištoljem pred očima – da se pohvale; mlada, lepa, imućna i zaposlena inženjerka mi je ukrala kišobran (kineski, od 150 dinara); ništa čudno nije da dete od 5 ili 10 godina koleginicu (dečjeg stomatologa) tera u (muški polni organ) i još koješta joj govori pravim kočijaškim rečnikom, da se valja po podu, vrišti i razbija i obara sve unaokolo a da mu niko nije ni prišao….
I da roditelj sve to vedro gleda – “kako je mali temperamentan”….
S druge strane – protivno opštem uverenju, kolege su divni pacijenti; ja imam more jedno pacijenata i lekara i stomatologa, i iz privatne prakse, koji prosto sednu, otvore usta, i dalje se prepuste – milina za raditi.
Takođe, krupni kriminalci su jako zahvalni pacijenti.
Oni su odreda izuzetno inteligentni, sve shvataju brzo, jednom kad steknu poverenje dalje nema problema, ponašaju se veoma, ali veoma kulturno i fini su ljudi…
Jednako je i sa ljudima nekadašnje srednje klase; prosvetari, penzioneri, inženjeri… su veoma korektni, vrlo lepo sarađuju, dolaze na vreme…
Lečeni psihijatrijski bolesnici obično odmah kažu od čega se leče, koje lekove piju, odreda su inteligentni i obrazovani ljudi, kao i drugi hronični bolesnici obično znaju jako mnogo o svom oboljenju, tu problema nema.
Jedino je mali problemčić što od gay pacijenata moram da tražim da skinu ruž sa usana (maže mi se ogledalce), pa mi onda objašnjavaju da je to sedefasti labello, ali nema veze….:).
09/08/2011 at 08:54
Hvala lepo :).
Iskreno, to vam je onako nešto… što je valjda moralo negde “da izađe”, znate, mada mislim da bi isto bilo kao kad bi neko iz druge profesije pisao o onome što radi, ništa nije med i mleko…
Ili – ništa nije ni crno ni belo :).
Hvala vam na poseti i komentaru :), prijatan dan.
09/08/2011 at 08:53
Ovo je iskreno jedan od meni najzanimljivijih blogova koje sam srela. Uživam čitajući svaku priču :)
09/08/2011 at 08:55
Draga zubarice, moj omiljeni deo dan je jutro, kada imam svoje male rituale… u to sam uvrstila i citanje vaseg bloga :) Eto, mozete zamisliti onda koliko mi se svidja.
Sve najbolje vam zelim i nastavite da pisete!
Katarina
09/08/2011 at 08:55
Draga Kaća,
i meni je omiljeni deo dana ujutru, pre nego što počne cirkus :).
Još jednom najlepše hvala na pohvali i bodrenju, ovo se slaže mnogo godina, pa će dugo i da izlazi, verovatno… :).
Sve najbolje.
09/08/2011 at 08:56
Nisam shvatio, zašto su gay pacijenti dobri pacijenti? :))
09/08/2011 at 08:56
Važi smo za one koje ja viđam, pošto ponekad ne znam pacijente od koleginica (ne lično): moji gay pacijenti su vrlo staloženi, lako komuniciraju, obavešteni su, najbitnije za mene – žele da sarađuju.
Razmisliće, poslušaće, što je za mene već pola posla – ne mogu se ja sama boriti za pacijentove zube :).
09/08/2011 at 08:57
Takvi bi trebali biti svi pacijenti, zar ne? Nego, kako znate da su gay? Toliko ste prisni? :)
09/08/2011 at 08:58
Na žalost, vrlo je malo takvih pacijenata, čak i u privatnoj praksi.
A mnoge svoje pacijente znam i preko 20 godina, što ne znači da smo prisni :). Gay pacijenti obično sami kažu, ili čak dovedu partnera.
Žene homoseksualne orijentacije nisam imala kao pacijente, pa ne mogu ništa o njima da kažem.