“Tečica” je zapravo zaovin muž – dakle, mom detetu je teča, i tako je i dobio nadimak.
Čim je progovorila, odmah ga je milo, malko šuškajući, nazvala Tečice, i to je i ostao.
Mislim, čak ga i poslovni partneri zovu – Tečica :).
Obećah Ivi i Grbavom Tetku da ću da opišem kakav je Tečica – jer Iva reče da je Grbavi Tetak asocira na Kvazimoda u odelu…:).
Tečica je čovek od oko 50 godina, ali vrlo mladolik, vrlo zgodan, atletski građen, vitak, u dobroj formi, mada ne baš lep.
Dakle, ne grbav ni slučajno :).
Otkad ga poznajem (bar 25 godina) – izgleda isto: ista kilaža, ista forma, iste plave oči, samo malko manje riđe kovrdžave kose, više sedih i više pega…
Tečica je dinamičan, vrlo inteligentan, obrazovan poslovan čovek, vredan kao pas.
Meni je mnogo pomogao u životu – ja sam često govorila da neko nema brata kao što ja imam zeta (iako nije moj zet, naravno :).
U životu nema šta nije radio, od jednog dinara da napravi dva, od ničega nešto, sve što vidi rukama da stvori… Počev od menjanja pelena, kupanja dece i kuvanja, do malterisanja.
Ne boji se ničeg, i drage volje će učiniti ma kome…
I to je njegov problem.
Dobar je kao dobar Bog…
Prvo, na decu je slab do blesavosti :).
Pošto je moja ćerka bila prvo žensko detence koje je “upoznao”, za nju se zalepio kao čičak – kad ona prošuška “Tečice”, ma kako premoren ili u drugom poslu, odmah je sve ostavljao i zabrinuto pitao – Šta treba tečica da uradi, dušo?
Tako se nastavilo i sa njegovom ćerkom (4 godine mlađe dete), a samo možete zamisliti šta su SMIŠLJALE :D.
Tečice… Ja bih jedan sladoled.
Ne može, hladno je vreme.
(tišina)
Tečice… Mene boli pupa.
(vrlo zabrinuto)
Ajoj, mila, gde te boli?
Ovde.
Pa kako ćemo sad… Jesi jela nešto?
Nisam… A ne može sladolešćić?
(Tečica trkom ide po sladoled)
I tako stalno :).
Mislim, tako je i danas, iako su odrasle…:).
Kad sam zaboravila mobilni u taksiju, 30-godišnji taksista je iz imenika nasumce nazvao Tečicu (tako stoji u adresaru) i skroz se zbunio kad je čuo relativno mlađeg čoveka :), mislio je da je moj teča (dakle, čovek od bar 75 godina :).
Pošto je Tečicina firma blizu moje ordinacije, desi se da neki njegov poslovni partner zaluta, pa uđe da pita – znam li ja gde je Tečicina firma? :)
Građevinski inženjer koji mu je radio neke projekte, u priči sa mnom govori o njemu kao o – Tečici.
Valjda samo još ja znam da se zove – Nebojša…:).
Ilustracija: essex1.com
20/08/2011 at 08:16
Divno je kada tako govorite o nekome koga volite.podseti me tekst na neke meni drage ljude…idem da ih zovem:)
20/08/2011 at 11:24
Hvala, Tečicu je nemoguće ne voleti.
On ne samo da jeste dobar čovek, nego je do te mere pošten i častan da ga čovek mora i poštovati; vrlo je vezan za svoju kuću, porodicu i decu (mimo onoga što inače “važi” za poslovne ljude sa sosptvenim firmama), i – iako ima svojih mana :) – nama je svima još uvek “Tečica”, verovatno će i ostati tako :).
21/08/2011 at 14:52
Hvala vam mnogo na tekstu. Izvinite što tek sad čitam i komentarišem. :)
Tečica je kao neka verzija Dedice, volšeban na svoj način. Divna, divna minijatura.