Čitam tekst o tome kako nam dug prelazi 50% nečega, i mislim kako zubarija i za ovo ima mišljenje.
Bazično.

Pošto je poznato i sasvim jasno da su doktori za sve jako pametni, sa’ću da vam objasnim :D.

Znate kako to kod nas izgleda?
PRVO:
UOPŠTE nije bitno koliko je neko dužan.
Bitno je da li ima odakle da plaća.

Ako ima nekretnine, imovinu koja prelazi iznos duga ihahaj, ako je zdrav i može da zaradi, ako nije budala/kockar/bogznašta (i svi ostali faktori rizika) – onda može da pozajmi i 1.000.000 eura.
Mislite da je to neki problem?
Ma kakvi.

Kako bi procenili da li država može, ima odakle da vrati pare?
I/ili da finansira šta god…

Ako ovako zubarskom logikom pokušam to da ekstrapoliram na neku drugu zemlju, onda bi imali otprilike ovo – Nemačka ima spoljni dug koji iznosi 83.96% GDP-a.

U konkretnim novcima spoljni dug Nemačke je oko 4.7 triliona dolara.
Dakle – bankrot su.

Osim ako ne razmotrimo ovo.

Nemačka ima 3.400 tona zlata, druga je u svetu po vrednosti zlatnih rezervi.
Ovo zlato vredi oko 113 milijardi dolara.

Nemački ministar ekonomije je početkom godine izjavio da nema da se taknu rezerve zlata centralne banke.

Rezerve stranih valute ima za nekih 230 milijardi dolara.

Nemačka ima izvoz od oko 1.3 triliona dolara, 95 milijardi samo u septembru 2011.

Da li vam deluje da ide ka bankrotu?
Da li deluje da je naših 45+ procenata duga MANJE od njihovih 84%?

Da li deluje nemoguće da Nemačka stisne zube, sve skreše na nulu, jede (ona imenica) godinama i sravna spoljni dug?

Aha… Mi ne možemo to isto?
Meni to sve deluje zubarski jednostavno.

Mi imamo 35% ZAPOSLENOG radno sposobnog stanovništva.
Nemamo privredu vrednu pomena, bar ja ne znam…

DRUGO:
U zubariji je vrlo bitno KOME ste dužni.

O ovome nema mnogo šta… Videh u životu zadosta kolega koji su pozajmili parice od pogrešnih. Danas to može biti i banka – na isto izađe, samo u rukavicama.

A rešenje je?
To vam pričam sve vreme…