Kada sam imala 8 meseci, naša kuća je bila jedina – na livadi :).
Vrlo brzo su počele da niču i druge, i cele ulice, i eto…
Komšije su bile šaroliki ljudi – od radnika u Gradskom saobraćajnom, preko obrazovanih ljudi do “gastarbajtera”.
Po nacionalnosti – još šarenije :).
I – postojale su ulične bande.
Da, baš onako kako zamišljate: sa lancima, bokserima i drugim “alatom” (ključ za skidanje točka je bio IN jedno vreme), ali ni nalik na današnje “žestoke momke”.
Prvo, nisu bili iste fizičke građe kao što je danas “moderno” – bilo je i krupnijih, ali pretežno su bili žilavi ulični borci, suvonjavi i izuzetno okretni.
Drugo, nije bilo narkomana ma kog tipa.
Pomalo i veoma retko se duvala trava, i to je otprilike bilo to.
Treće – nije bilo vatrenog oružja, a i noževa vrlo retko – više za ukras.
Nije se smatralo “viteškim” nekog iz potaje ubosti ili prostreliti – mnogi od njih su se bavili npr. boksom, i pretežno se oslanjalo na brzinu, veštinu, udarac – mada ne tako čisto, ako ćemo fer :).
Četvrto – ratovalo se sa bandama sa Podbare, Grbavice i tako, a svoji su se štitili.
I deca, i mala deca, i žene…
“Ajkule” su nas ostale štitile i do škole i od škole ako treba, i reagovale na svaku nepravdu, ili bar na ono što su oni sami smatrali nepravdom.
Meni se desilo da mi iz školskog dvorišta ukradu bicikl – ja sam stajala plačući – dete, nisam znala šta bih. Jedan od Ajkula ga je posle kraćeg “raspitivanja” dovezao za 20 minuta…
Ratovi su bili nemilosrdni.
Mnogo puta sam ujutru krvavim trotoarima išla do škole…
A onda je otvorena policijska stanica nasred “teritorije”, i sve po ovom pitanju je polako počelo da zamire.
Kuka je pokojan, odavno, ima 30-tak godina.
Murta se iškolovao i danas radi, ima porodicu.
Rokli je jedan od najbogatijih ljudi u ovom delu Evrope, ne živi u zemlji.
Triva Grobar nije preživeo Legiju Stranaca.
Stane i Mare danas imaju ogromnu firmu, bave se autodelovima i sličnim… Posle svih ratišta.
Ž. je konačno osuđen za ubistvo (počinjeno u inostranstvu), danas je u zatvoru u zemlji.
Zoki Manta je alkoholičar…
Đ. Mesar je i pre 30-tak godina vozio Mustanga, i danas je poznat po sjajnim automobilima.
Neša Ekser je automehaničar, čestit čovek s porodicom.
S. Zmija je kriminalistički inspektor, prepun ožiljaka, pločica, i dalje brz kao zmija, i narav mu je – zmijska…
Ako nam se putevi sastave, i danas me tresnu po leđima i kažu – di si, Mala Bebo :).
Imala sam 37-8 kg u sedmom osnovne…:).
A poneki od njih još veselo pokazuje ožiljke koje je od mene zaradio…:D.
Kad ste najmanji, i jedino žensko, onda morate da imate herca :D.
Ilustracija: cracktastic.tumblr.com
16/09/2011 at 10:10
Volim “prave fajtere” i mangupe sa stilom bilo koje vrste, muske ili zenske, svejedno:):)