Jednom davno mi dođe jedan vrlo kulturan stariji gospodin, i zamoli za razgovor u četiri oka.

Ništa čudno – verujte da stvarno svašta slušam..:)

Sve isteram napolje, zatvorim vrata, sednem pored pacijenta i fokusiram se.

Čovek se osvrnu levo – desno, onako kao kad proveravate da li vas IKO čuje i vidi, i bojažljivo i u pola glasa reče:

Doktorka, kad kucnem viljuškom u gornju desnu trojku, mene udari struja.

Ja se umudrila, gledam ga – ne trepćem, čekam nastavak.
A on čeka da ja progovorim :).

Onda ja shvatih da je to – TO, pa pažljivo rekoh – da pogledam.
Pa mu onda rekoh da je to normalna pojava za nađeno stanje.

Prosto rečeno, pacijent ima različite metale u ustima: vironit protezu, amalgamske plombe, par palador kruna, a trojka je od livenog zlata…

Kad postoje ovakvi radovi – sa pljuvačkom kao odličnim provodnikom – ne samo da postoji razlika potencijala (dakle – STRUJA), nego je ona i fizički merljiva.
Nema laži – nema prevare :).

Sve ovo objasnih čoveku, a njemu je TAKO vidljivo laknulo da Bog nije video…

Njega je porodica ubedila da nije normalan, tj. da je poludeo pa umišlja sebi kojekakve struje i šta ga znam :).

Onda sam polako izmenjala sve radove što se moglo, i najzad je i “strujni udar” iščezao…

Tako da zubarija ne samo da leči od “raka”, nego i od psihijatrijskih oboljenja :).
 
Ilustracija: http://scoopempire.com/tag/electricity-cuts/