Znate i sami ko sve prosi, prodaje, moli, agituje…
Božja bašta.
Od zanimljivijih varijanti – jednom davno mi zazvoni na vrata jedan političar.
Preciznije – gradonačelnik, ni manje ni više.
Obučen sportski, ali kulturno.
Sišao međ’ narod, jel’.
Iza njega dvoje uparađenih, jedna gospođa drži svesku kao nešto…
Normalno, pojma nemam ko je ni šta ‘oće, jer ne znam ko mi je gradonačelnik :D.
Čovek sa širokim osmehom vrlo srdačno reče:
Dobar dan, ja sam Borislav.
I pruži ruku.
Ja odmah pružih ruku, i jednako vedro rekoh:
Dobar dan, ja sam Borislava.
Čovek, iako očigledno oštrouman, stade u nedoumici.
Ja veselo rekoh:
Dobro, a šta ćemo sad? :D
Na čega se on trenutno povrati i upita me – vrlo kulturnim, “političarskim” tonom – kako sam zadovoljna komunalnom uslugom, i kako mislim da se može popraviti.
Tu negde meni krene da sviće ko bi to mogao biti.
Ja odmah jednako vedro i raspoloženo odgovorih:
Vidite ovu olupinu od automobila ovde između dve zgrade, na delu kolovoza?
Ona tu stoji dva meseca, uprkos našem silnom zvanju svih mogućih gradskih službi.
Volite da je sutra odnesete, ili da je ja odmah potpalim?
Čovek opet stade, verovatno razmišljajući koja dijagnoza je kod mene u pitanju…
Onda opet odmereno reče kako će sve učiniti da bude bolje itd.itd.
I reče da se upišem na taj blok što drže garde-dame – profesija, broj mobilnog i slično.
Na čega ja odmah oštrije i sa osmehom rekoh da onda želim i ja njegov broj mobilnog.
Moj gradonačelnik se osmehnu, reče kako sam vrlo duhovita, opet se čvrsto, državnički rukova sa mnom, okrete na peti, i svi otkaskaše nadalje do mog komše…
Ludog Sremca starijeg od mene, koji živi sam i čeka k’o ozeb’o sunce da mu lično TAJ zazvoni na vrata, da mu se na**be matere…:D
Moj muž ima isto zgodne fazone.
Jednom mu je u inostranstvu na vrata zazvonio Jehovin svedok.
Muž ga nije pustio u stan, nego ga je pustio da priča onoliko, raspoloženo – a zainteresovano, stojeći u vratima.
Kad su se Svedoku usta osušila, onda mu je veselo rekao da ne zna jezik i da ga ništa nije razumeo.
Svedok se posle nedelju dana vratio sa prevodiocem.
Prevodilac naš čovek, Bosanac, Bog zna kako su se on i muž napričali o svemu i svačemu, jagnjetini i sličnom, vodili se na pivo i sve – provod samo tako, na čudo Jehovinog svedoka.
A jednog muževljevog prijatelja su opsedale Svedokinje, Bog zna zašto. Doduše, bio im je blizu, a i mnogo je boravio kod kuće, ko zna zašto su mu svako malko neke tetke sa hladnom trajnom i belim košuljama dolazile na vrata…
Sve je probao, ali jok.
Onda je jednom opet provirio kroz špijunku, video dotične vrlo sredovečne dame, tog momenta svukao SVE sa sebe, i otvorio vrata, sa najnormalnijim “Dobar dan”.
I danas se čudi zašto više nikad ne dolaze, onako zlatne žene…
A šta vi radite kad vam zazvone kojekakvi? :)
Ilustracija: http://onlyfunnyjokes.com/bestoftheweb/
11/06/2011 at 07:05
Oh, znam da su mom prijatelju Spasoju jednom Jehovini svedoci pomogli da okreci stan, posto su naisli u pola posla. Sta znam, valja biti pametan, ima i manijaka raznih.
11/06/2011 at 07:10
Hahah, ovo moram prodati mužu :).
A mi inače generalno jako retko otvaramo vrata uopšte, em mnogo nismo kod kuće, em ne otvaramo nikom ko nije rekao da će doći ili nazvao s mobilnog…
A moji starci imaju VRLO ujedajućeg psa, pa nemaju te probleme :).
11/06/2011 at 07:45
Ovo sa neznanjem jezika mi nikad nije palo napamet. Odličan, odličan štos.
11/06/2011 at 08:43
Iva,
ma da, a zna tri nesrodna jezika kao srpski, heheh :). Ima on još mnogo (otrovnih) fazona, samo nisu za javnost…LOL.
11/06/2011 at 09:24
Konkretno za Jehovine svedoke: zvonili jednom i nikad više. Ja im otvorila vrata. Super se zezala vrteći ih u krug raznim teološkim raspravama. Jadnici se preznojili. Kad su ostali bez teksta, pokislo otišli. Nikad se više nisu vratili. Verovatno nas tamo obeležili kao nepoželjne.
A i retko nam i bilo ko zvoni na vrata. Čak i komšije, verovatno misle da smo ludaci. Jednom je tako gosn. predsednik kućnog saveta rekao mojoj majici ''Vi ste dobri za pare (davanje novca za popravke, etc.) al' niste za sastanke)
11/06/2011 at 09:35
O, pa da, kod mene u zgradi ima mnogo samih penzionera, koji su ili zakleti ateisti – matori komunisti, ili pravoslavni vernici (dobro potkovani, normalno), koji UDAVIŠE Svedoke, i njih zaobilaze uredno :).
A to za sastanke mi zvuči poznato…LOL.
11/06/2011 at 12:40
ovaj vic se sirio mailovima (ne znam da li je jos uvek aktuelan) :)
Otvara covek vrata, ispred jehovin svedok koji kaze: Da li imate malo vremena da vam nesto ispricam?
Vlasnik: Naravno,izvolite, udjite. Sedite, hocete, kafu, sok? A sta ste ono hteli da me pitate?
JS: *bem li ga, nikad nisam dovde stigao!
PS
hahaha, mogu samo da zamislim Borislava kako je izgledao :)
11/06/2011 at 18:44
Hahahah, ovo je stvarno SKROZ :)).
A gospodin Borislav je meni bio za umreti od smeha – stekla sam utisak da je stvarno oštrouman čovek, navikao na svašta, samo eto kad nas ima raznih…:).
11/06/2011 at 20:41
Ja se jednostavno pravim Englezom. Bukvalno. Ponekad oduševim sebe kad "izvučem" onaj ludački škotski naglasak. :D
Čak i kad me "zaskoči" neko na ulici da mu dam(!!!) 20 dinara za pivo, kupim razglednice, donacije i ostale rabote. :)
11/06/2011 at 23:47
Kako ljigav potez sociologa koji trenutno radi u ZIG-u kao šef. On dolazi na vrata da pita šta ne valja! Pa to je daleko gore nego kad iz stranke stigne čestitka za rođendan, premda nisi član. Borislav Novaković je u rangu najgorih "julovaca" i "espeesovaca" kad je antipatičnost u pitanju. Poslušni stranački dečko postao gradonačelnik pa je tako radio da je izgubio izbore od radikalne Maje, što bi za poštenog i pametnog čovjeka bila teška sramota, i umjesto da idiot ode zauvijek iz politike šefovi ga nagradili pa je postao potpredsjednik pokrajinske skupštine ili nešto slično, a sad je direktor ZIG-a. Koji su njegovi uspjesi za vrijeme vođenja grada? Da ne idem u širinu, Novaković je ružan kao karijes na jedinici, smrdljiv kao usta koja mjesec dana nisu oprana, a ljepše je na svom pragu vidjeti žohara ili pacova nego tog ljigavog pokvarenjaka i profitera.
A kako mi reagujemo kad pozvone "kojekakvi" možeš pročitati na sljedećim linkovima, ako voliš tekstove duže od popularnih "twittova", hehe:
http://mladiluk.mojblog.hr/p-dobar-dan-komsija-prvi-dio/102408.html
http://mladiluk.mojblog.hr/p-dobar-dan-komsija-drugi-dio/102853.html
12/06/2011 at 06:08
Ako ikad poželite da podelite te druge fore, recite. Sve, samo da se otarasim sektaša, jer ću ih jednog dana tresnuti najtežim tiganjem. Religiju nekako podnosim, ali koncepte koji se kroje oko pojedinca umesto da se pojedinac ravna prema njima – NE.
05/11/2012 at 23:04
Ja samo mogu da Vam zahvalim što mi ulepšavate večeri vašim pisanjem :)
05/11/2012 at 23:06
Hvala vama :).
06/11/2012 at 09:20
I šta bi na kraju sa olupinom? Zapaljena ili odnešena? :)
06/11/2012 at 12:01
Odneše odmah sutra… valjda se videlo da ozbiljno mislim :D.
21/02/2016 at 13:31
Pre pola sata mi ovi iz SNS bili na vratima. Ja nisam bio kući, otvorila im supruga….jadnici, sad mi ih pomalo žao…???.
25/02/2017 at 08:12
Da bi mi u Pragu neko pozvonio na vrata, morao bi nekim cudom da prodje kroz ulaznu kapiju, da otvori metalnu ogradu na stepenistu i otkljuca vrata na spratu…dakle nema sanse.
Ali zato imamo interfon, prilicno vidljiv na ulici i prilicno privlacan pijanim turistima koji pozvone svima u zgradi i onda uz ciku pobegnu niz ulicu. Doduse, nije se to previse cesto desavalo, posto interfon ima mute dugme koje se ukljucuje kad smo unutra svi na broju i ne ocekujemo nikoga. Ponekad bi se desilo da komsija koji je zaboravio kljuc pozvoni i zamoli da ga pustimo ga unutra. Posto je prozor od dnevne sobe tik iznad ulaznih vrata, prevare nema. Provirim, mahnem komsiji i pustim ga unutra.
Elem, jednog ponedeljka, neocekivano sam kod kuce oko dva popodne, zvoni interfon. Posto je zima, ne otvaram prozor vec se javljam. Pristojan glas sa druge strane:”Postovana gospodjo ta i ta (pise ime na interfonu), da li biste bili ljubazni da nam omogucite ulaz u zgradu, ovde savezna policija!” Malo mi se noge odsekose jer ne znam treba li im usluga ili bas mene traze. Odem do prozora, ono desetak policajaca u pancirima, obuceni kao nindze. Mahnem im i kazem da otvaram za sekund. Sedim i mislim po koga su zaboga dosli, otmen kraj, poslovni ljudi, porodicni ljudi, zgrada nije ni puna. Posle se ispostavilo da je u pitanju bila lazna dojava.
Drugi put u nedelju ujutru, cujem sirene i ubrzo neko zvoni:”Oprostite, gospodjo, otvorite molim Vas, ovde vatrogasci!” Otvorim, naravno ali cudo jedno, zgrade iz 18.veka nisu bas predvidjene da u njih ulaze vatrogasna kola. Onda zvone opet da pitaju da li bih otvorila prozor da kroz moj stan provuku crevo jer je na spratu iznad upaljen alarm. Hajd’ i to, provukose crevo, ono stvarno hodnik pun dima (dobra izolacija, nista nismo ni culi ni osetili), ugasise manji pozar na sporetu i odose.
Sto se Srbije tice, ovde su mi na vrata dolazili samo aktivisti SNS-a. Rekla sam da cu zvati policiju i to je otprilike to.