Engleski – resentment, u prevodu bi bilo – ozlojeđenost, ako me moj engleski dobro služi…

Ali je daleko više od toga.
To je teška, mračna ogorčenost, jedno od najstrašnijih, najdestruktivnijih osećanja koje mogu da jedu čoveka.
Moj prevod bi bio – ogorčenje, tim izrazom ću nadalje da se služim.

Ogorčenje je više refleksija unutrašnjeg stanja, nego spoljašnjih okolnosti.

U osnovi ogorčenja su bes i strah. Dobro, i nemoć…
Ogorčenje predstavlja stav/stanje u kojem ste ogorčeni na ma šta i – to vam je krivo za sve.

Bivši muž, država, Zapadne sile, bolest, ma šta.

PRVO što se događa je osećanje nepravde, nepravednog postupanja (osobe, života, kosmosa…).
Da ne bude zabune – obično je motiv objektivan, opravdan, “opipljiv”.
Svako ko živi u ovoj zemlji itekako može biti ogorčen na istu…

DRUGO – reaktivno ogorčenje u odgovarajućem periodu je normalna reakcija; ali, ako dugo traje, i još i još traje – onda postaje problem.
Vrlo veliki problem.

Šta se zapravo događa?

Čovek je kivan, ozlojeđen jer mu se desila neka nepravda, oštećen je, zakinut, na primer – preskočen za unapređenje.

U prvom periodu reaguje besom, željom za osvetom, konkretnim akcijama itd. – ali, ako i mnogo kasnije ogorčenje i dalje živi, onda se krug zatvara.

Čovek postaje ciničan, mračan, zloban, na sve i svašta reaguje osudom, potcenjivanjem i kritikom, ne ume više da se smeje…

TREĆE: Ogorčenje hrani samo sebe.

Vidokrug se “sužava” i čovek počinje da vidi samo ono što pothranjuje njegovo ogorčenje: nekog “majmuna” koji se parkirao na mestu za invalide, još jedno dugo čekanje u redu, drskost šalterskog službenika, (inače obične) nevolje s članovima porodice…

Plus: vesti, presipanje iz šupljeg u prazno na društvenim mrežama, i sve slično.
Druži se sa sebi sličnima – ostali “nisu baš normalni”, jer budu i vedri i srećni zbog ovog ili onog, “a deca u Africi gladuju”.

Koja je svrha ogorčenja?

Jer, svako ponašanje itekako ima svrhu.

PRVO, čovek štiti sebe od budućih razočarenja ovog tipa.
Ako je uzrok razočaranje u intimnoj vezi – pa, “svi su oni isti”, i nadalje uz nabrajanje grehova bivšeg partnera idu i novi, današnji primeri iz svakodnevnog života, “a on je oženjen rospijom, vidi je samo kako gleda”, “ama on će nju ostaviti čim nađe mlađu, kao i (Pera Perić itd.)”…

DRUGO: ogorčenje daje hrabrost, osećaj ispravnosti.

Ogorčenje ima funkciju.

U većini slučajeva, funkcija ogorčenosti je “prikrivanje”, odnosno – “pranje” svojih postupaka: nisam kriv ja nego… Okolnosti, država, sin, bivši muž, roditelji koji su mi blablabla…

Uloga nevine žrtve prokletih okolnosti je neodoljiva. I ne pušta se tek tako – dapače: postaje model življenja.

Čovek je “žrtva okolnosti”, ali “moralno superioran”, ima “opravdanje” za osvetu, “PRAVEDNU” (pa i okrutnu!) osvetu, sve se RACIONALIZUJE.

A zašto je ovo bitno?

Jeste li kad posmatrali scene političkih skupova?

Red u pošti?

To vam pričam sve vreme…

……….

Ilustracija: azquotes.com