U srednjoj školi smo redovno imali po 15 radnih dana prakse – mene su uvek raspoređivali na prijem dečije bolnice. Bog sveti zna zašto.
Tada su tamo radila dva lekara – jedan stari doktor, i jedna mlađa žena – kod nje je bila raspoređena moja drugarica iz razreda.
Raditi u toj ordinaciji je bilo skoro kao kopati u rudniku… Radilo se u tri smene, a kroz ordinaciju “mog” doktora je prolazilo i po 80-tak pacijenata.
Moj posao je bio da dođem pola sata ranije, raspremim kartone od juče, promenim vezene pelenice koje su nam služile umesto tabletića, doktoru donesem čistu uniformu, sve prljavo odnesem u perionicu (sprat niže), odem u laboratoriju (sprat više) po nalaze od juče, odem u sterilizaciju (dva sprata više) po kasete sterilnih instrumenata, proverim i očistim vagu, toplomere, promenim dezinficijense, promenim vodu u vazi, sve spremim u te dve prostorije, rasporedim i proverim još jednom…
I onda mom doktoru naspem čašu soka, stavim na ivicu pisaćeg stola, stanem sa strane sa rukama iza leđa i – čekam da počne ludilo…
Teško je objasniti ko sve dolazi na prijem dečije bolnice: od “običnih” povišenih temperatura, do jezivo zapuštene, nađene, vašljive, prebijane male dece… Očajni roditelji, rodbina, vriska…
Dan za danom, talas za talasom, niotkud pomoći, samo očaj i Bog koji nas gleda.
Moj doktor je radio uvek ćutke; jako me je voleo – jer i ja sam ćutala, na veći pritisak sam odgovarala većim naporom, na još veči pritisak davala sve od sebe, nikad nisam kasnila, nisam grešila, i sanjala sam posao… Eh.
Uvek smo sve stizali – a skoro svaki dan sam sklanjala netaknutu čašu soka sa njegovog stola na kraju radnog vremena.
Ta ordinacija odavno više ne postoji – srušen je taj deo bolnice, (novosagrađeno) prijemno odeljenje sada izgleda sasvim drugačije.
Moj doktor, i u ono doba stariji čovek, odavno je umro.
Ne znam da li mi verujete – da danas postoji ta ordinacija, da obučem svoju sestrinsku uniformu (još je imam), i da uđem sutra ujutru – mogu odmah početi da radim, toliko se dobro sećam svega, svakog detalja, gde šta stoji, pokreta, rada, kad šta treba činiti…
A prošlo je više od 30 godina.
04/11/2010 at 13:56
Neke stvari, ljudi, događaji, neke smrti, pesme i dani… neke ljubavi… nikada ne izblede u našem sećanju… Samo nas nove bore i neki novi klinci u kraju, tu i tamo podsete kako vreme prolazi… :)
04/11/2010 at 15:07
A ja ću jednom da skupim vaše komentare na odvojenu stranu, da imam i da se sećam i kad sa Mreže pređemo na čipove :).
05/11/2010 at 11:17
A ja bih zelela da Vi ove svoje dragocene reci stavite u jednu knjizicu :)
05/11/2010 at 13:55
Draga Kaća,
usta mi se sama krive pri pomisli kako bi me @Mooshema ili moji lektori dočekali s ovakvim tekstovima, LOL.
14/11/2010 at 08:03
svaka čast, tvoj posao nikad ne bih mogao da radim. poremetio bi definitvno!
14/11/2010 at 08:24
O, mogli bi :).
Znate kako ja kažem ljudima – kad krenete ovako, pa od jedno 15 godina, pa svaki dan tako, onda neminovno posle 30 i više em možete svašta, em se ne trzate nimalo :).
Jedini je problem kako sačuvati dušu, da i posle toliko godina imate empatiju, da osećate šta pacijent oseća, a da ne gubite glavu.
A imate i ovaj tekst – Koji posao je zubarici zastrašujući – samo da vidite kako su i nama mnoge profesije strašne :).
Najlepše hvala na poseti i komentaru, počašćena zubarica :).
01/03/2011 at 00:52
Svaka cast zubarice,predivan tekst,predivna prica.Ja nisam zavrsila medicinsku skolu ali sad se kajem i silno zelim da se prekvalifikujem i budem pedijatrijska sestra…da li jos neki savet mogu dobiti? Hvala
01/03/2011 at 06:56
:)
Savet?
Nemojte to raditi :).
Smatram da je to vrlo težak posao, i fizički i psihički, i iako nosi mnogo toga lepog, daleko je lakše biti rudar ili drvoseča, kako je jedna koleginica uvek govorila.
Šalu na stranu, biće mi zadovoljstvo ako mogu šta da vam pomognem, mada vidite da su moja znanja zastarela; danas medicinske sestre imaju vrlo male plate (do 28.000 sa 20-tak godina staža), a tri smene nisu šala.
Sve najbolje i hvala na poseti :).
01/05/2011 at 13:26
Vasa znanja nisu zastarela,bas naprotiv!Hvala na iskrenom i konkretnom odgovoru ! Mozda smesno-ali to mi moja mama isto savetuje :) Puno pozdrava,moram da ponovim-TEKSTOVI PREDIVNI!!! Maja
01/05/2011 at 16:18
Draga Maja, hvala najlepše, pozdravite majku i sve najbolje za čega god da se odlučite :).
31/08/2011 at 21:18
Slucajno znam dosta i ovome jer mi je sestra medicinska sestra. Neki ljudi nisu ni svesni kakvi poslovi postoje i sa kakvim mukama se srecu oni koji ih obavljaju. I nikada im se drustvo nece oduziti ni na koji nacin, bar ne ovde, u ovoj zemlji.
Sve najbolje zelim!
31/08/2011 at 21:49
Hvala najlepše; to su neke stvari koje su usađene vrlo davno, i ostaju valjda dok je čovek živ.
Sve najbolje i vama :).