Ne znam koji je to đavo, ali ja ceo život rano ustajem.

“Rano” znači obično 5.30 ili 6, ali bude i ranije, ako mora nešto da se uradi.

To je ljudima manji problem da shvate – veći problem im je to što sam ja odmah budna čim otvorim oči, odmah mogu da pevam, igram, radim svoj posao, moji kažu – odmah radim na svih 12 cilindara :).

Moji nisu spavalice, ali za njih je 6 ujutru ipak nedoba, za neradni dan.

mi vampiri

I onda smo muž i ja jednom, na moru, dobili jako lepu malenu kućicu za boravak, koja je bila pored kuće vlasnika, a iznad druge gostinske kuće.
Odmah smo pitali gazdu (čoveka malo starijeg od mene) gde ima da se kupi sveža riba, na čega ja on rekao gde (drugi kraj grada) i kada – rano.
Na moje pitanje – šta znači rano, gazda je ne trepnuvši rekao – oko 5.15 ujutru.
Moj muž je trepnuo :).

Elem, sutradan ujutru ja skočim, obučem se, stavim ranac na leđa i slamnati šešir na glavu – u tom momentu muž otvori oči i polusvesno reče: a gde ćeš ti?
Kako gde, idem po ribu :).

Onda sam lepo dočekala ribare, kupila svega i svačega, usput još pila kafu, i dokaskala natrag.
Jaka stvar :).
Taman zatekla muža s kafom na terasici.

Ispred kućice je bila ta terasa, i onda ja kad skočim pre svitanja, skuvam kafu, sedim i gledam – znate kad je planina “blizu”, pa gledate onaj najlepši deo dana: sunce je izašlo, ali se od planine još ne vidi.

Raj; zelenilo, pomorandže, tišina, vazduh, šta više.

Jedno jutro se moj muž začudo diže u isto to doba, i sedne pred kafu, lepo vidim da je na autopilotu :).
Posle pola minute pored nas naniže prokaska gazda, sa veselim ‘brojtro, u snežno belom radničkom kombinezonu, muž ga samo otprati očima.

Posle još pola minute, naviše – drugim stepeništem – dokaska drugi turista, iz kuće niže, sa jednako veselim “Morgen”, muž i njega otprati očima.

Posle minut, gazda se vraća naviše, noseći gomilu letava od lamperije, i veselo objašnjava kako će on “samo malko to da oblanja”, neće to ni minut potrajati….
Muž ga opet ćutke i sasvim cool odgleda u odlasku.

Još dve minute kasnije – vraća se odozgo i Nemac, sa parkinga, ruku prepunih koječega, jednako poletno, sa objašnjenjem da nije sinoć (kad su stigli) stigao sve da izvadi iz kola, pa eto malko da pospremi…

Moj muž dalje odrvenjeno sedi, sa nepromenjenim izrazom lica.
Posle pet minuta tišine, podiže pogled u nebo i dugo gleda…

Onda ja kažem – šta gledaš?
A on će:
Gledam ‘oće li više sunce da vi vampiri poležete….:).

Ilustracija: http://learn.corel.com/photo/tutorials/view/153/Create-Vampire-Fangs-