Naš fakultet fakat zahteva mnogo rada; mislim, samodiscipline, sedenja, i konkretnog rada, te je (po meni) samim tim – ubilo se za prosečne ljude :).

Drugim rečima, prosečan čovek može sa zadosta štrebanja bez problema da završi stomatologiju (ili opštu medicinu), a realno inteligentan i da bude sjajan student.

Ubiće me kolege zbog ovog uvoda :).

Sada ću za trenutak da zanemarim prosečne….

Da krenem od jednog kolege koji je preskočio srednju medicinsku (to mu je bilo dosadno), za godinu dana ispolagao vanredno predmete iz srednje škole, upisao se na opštu medicinu, završio je očas, danas je (vrlo sposoban) hirurg.

Negde pred kraj studija se “setio” da ga zanima – režija, konkurisao je, upisao se (!), i posle sticanja diplome lekara malo kasnije uredno postao i režiser.

Kod nas nije bilo nikakvo posebno čudo u ono doba da neko završi drugi fakultet, paralelno ili posle stomatologije ili medicine.
Najčešća varijanta je bila da se za vreme studija stomatologije upiše opšta medicina (ili obrnuto), i završi, obično oba sa visokim prosekom (pod ovim podrazumevam prosek preko 9.00).

To je bilo posebno tipično za maksilo-facijalne hirurge, jer je njihova specijalnost najviše od svih naših “negde između”.
Drugim rečima, poznajem bar desetak ljudi koji imaju diplome oba fakulteta, radili kao stomatolozi ili ne.

Osim toga, ništa nije bilo neobično da se ljudi upisuju na druge, čak i sasvim nesrodne fakultete i završavaju ih; to su najčešće bili: psihologija, pravni fakultet, filozofija, neki od jezika (obično engleski), hemija, jedan kolega je završio tehnološki (prerada mesa ili tako nekako), a drugi kolega je završio poljoprivedni fakultet – hortikulturu.

Koliko ja znam, niko od njih se nije nikad bavio tom drugom profesijom; moj utisak je da su te fakultete upisivali i/ili završavali ili prosto zato što ih je zanimala materija, a u nekim slučajevima i zato što su hteli da dokažu kako su “pametniji” od studenata tih fakulteta.

Jednog kolegu koji je završio i psihologiju je strašno nerviralo kukanje cimera – studenata psihologije – kako je njihov fakultet jako zahtevan i težak, pa se upisao i za 3.5 godine diplomirao…:).

intelektualna elita

Ne sećam se ikog, niti sam kad čula da je ma ko od doktora završio i građevinski, elektrotehnički, mašinski, farmaciju u ono doba…
Rekla bih da je to zbog toga što su to nama prilično strane nauke,  možda se varam.

Mislim, u novije vreme sam viđala mlade ljude da recimo budu primljeni na farmaciju, ali nemaju para da plate samofinansiranje, onda odu pa se upišu i dalje (uspešno) studiraju građevinski ili elektrotehnički fakultet – njima je prijemni hemija i matematika, i moj ukupan utisak je da je njihova nauka daleko bliža tim fakultetima nego što je naša.

A ima i kolega/koleginica koji su završavali kasnije i neke druge smerove srednje medicinske; to nije baš tako šaljivo, jer da bi zubni tehničar, recimo, stekao diplomu medicinske sestre-tehničara, treba da ispolaže najmanje desetak ispita, osim da ide na praksu.

Kad sada razmišljam o tome, mislim da je stvar prosto u radnoj navici.
Mislim, kad naviknete da se oderete od štrebanja, posle vam je sve lako – meni je trebalo dve nedelje po desetak sati dnevno samo da ponovim anatomiju, i to kad gradivo znam odlično, za više od 8….
Onda je Rimsko pravo za čitanje pred spavanje (jeste, to sam radila – kupila knjigu da vidim šta je, pa čitala :).

Da se razumemo, ja sve vreme govorim samo o mojoj generaciji i još par gore-dole…

I, na kraju, želim da se izvinim svima koji su završili navedene fakultete, sa molbom da ne shvate ovaj tekst kao omalovažavanje.

Samo završiti bilo koji fakultet, ne znači da neko to zna, da poznaje tu drugu materiju.
Bilo koji od navedenih fakulteta (baš kao i naš) zahteva nadalje mnogo rada i daljeg iskustva da bi se čovek time kvalitetno bavio, i kao i kod nas, samo diploma ne znači Bog zna šta.

Moje viđenje je da su to sve “žive” nauke, koje treba i konkretno raditi i baviti se time da bi se zaista znalo. Mislim, prema mom skromnom poznavanju stvari – i recimo srpski jezik je živući i menja se, i mnoge stvari koje su bile pravilne prema pravopisu od pre 40-tak godina, kada su me to učili, danas više ne važe – da ne govorim o složenijim stvarima…

A kud bih ja dospela da mi nije mog advokata, mojih lektora, knjigovođe, svih ljudi ostalih profesija čije znanje vrlo cenim…
A i već sam se hvalila kako su meni išle društvene nauke :).

Ilustracija: uwainsl.blogspot.com, carpethis.blogspot.com