Mislim na petty people, a ne na doslovno niske ljude.
Ima raznih podvrsta ovakvih ljudi, a imam na umu one koje karakteriše sledeće.
1. Igraju uloge žrtve.
“Poor me” stav je zla rabota.
Rekoh već ranije – ko počinje sa žrtvom, završava kao progonjeni, stara istina.
Kad vidite nekog ko paradira svojim životnim mukama i problemima (“mukama” i “problemima”) otvorite četvore oči.
2. U biti su zli ljudi.
Fokusirani su na sebe, na svoje potrebe, želje, ambicije, “rane” (jer im zapravo ne fali nešto posebno).
3. Duboko su nesigurni, i VEOMA zavisni od pohvala i podrške okruženja.
Samim tim, sve će učiniti da to i dobiju, ma kojim tipom manipulacije.
U 99% slučajeva rade na tome da se predstave boljim nego što jesu: vrednijim, pametnijim, a posebno – superiornijim od sagovornika.
Ako vam se desi da vam kaže npr. “Vidi ovu divnu sličicu”, a vi ste usred posla i ne obratite pažnju – posle nekoliko sati, kad najzad sednete, na vas može da se sruči lavina optuživanja kako ih ne volite, nije vam stalo, ovo i ono…
OČAJNIČKI žele “prepoznavanje” i potvrdu i sve će učiniti da to i dobiju.
Ali, sve.
4. Izjeda ih ljubomora i zavist prema ma kome ko im deluje bolji.
Dovoljno je da misle da taj neko bolje živi, više od toga ne treba. Može da se desi da čak nisu ni videli čoveka, ako im “treba” IZMISLIĆE incident da bi srozali tog drugog, iako je to obično samo u njihovim očima.
Meni se događalo npr. da pokažem neki lep (stomatološki) rad, a zauzvrat dobijem odgovor tipa – ja sam posadio baštu (ili slično potpuno nevezano). Bez dobar dan, bez makar formalnog – stvarno je lepo (ili nije, zbog ovoga ili onoga), kako si, ja sam uspeo u ovome ili onome…
Kako raditi sa ovakvim ljudima?
Kao poslodavac, ja to otpuštam prvom prilikom.
Primarno zbog toga što su ovakvi veoma skloni laskanju nadređenom, a moj egzaktni mozak to ne može da podnese.
Drugo, zbog toga što su ovakvi ljudi toksični za kolektiv.
PRVO treba da shvatimo da ih ne možemo kontrolisati.
Petty people su ljudi kojima nema spasa.
Njih možda može da poleči ozbiljna terapija, ali njihova nesigurnost je tako duboko usađena da laik, poslodavac ili kolega tu ne može ništa.
DRUGO, treba izbeći ulazak u njihovo kolo, “usisavanje” u svet u kojem bivstvuju.
Za ovo je potrebno sledeće:
– razmislite dobro šta je ispravno, šta nije,
– ZAUZMITE STAV,
– držite se toga po cenu života.
Zlo ponašanje je jednostavno to – zlo ponašanje.
Ne dozvolite da vas neko manipuliše, laže, pretvara se, uvlači vas u svoje intrige ili ma šta slično, prosto ODBIJTE.
TREĆE, sa ovakvim osobama postupajte s dostojanstvom.
Pošto su pretežno veoma inteligentni, a počesto i majstori manipulacije, naći će vam svaku jednu slabu tačku, na vama će oprobati SVE: od ponižavanja do “pajtanja” s vama u pokušaju da vas uvuku u svoju “fabulu”.
Nemojte to dozvoliti.
Ako vam je petty mind kolega/koleginica, držite se korektno, ne upuštajte se u tračeve, ne srozavajte se na njihov nivo.
Take the high road.
ČETVRTO, čuvajte se dobro.
Petty people će se okoristiti svime što vam i može i ne može na um pasti da vam život presedne, ali nikad se neće direktno sukobiti sa vama.
NE OKREĆITE IM LEĐA, jer to nikad nisu oni “siroti”, kroz život “napaćeni” ljudi kakvim se predstavljaju.
Kako rekoh, držite oči otvorene.
PETO, ako procenite da je dotle došlo, udaljite se.
Pazite, petty people su zapravo TROVAČI.
Ako procenite da je dotle došlo, možda je trenutak da se udaljite – jer oni se neće promeniti, kako rekoh.
Preciznije, gledajte da odete pre nego što dođe dotle da odlazite prepuni gorčine i besa.
Srećno.
Jer, okruženi smo takvima…
Ilustracija: http://www.searchquotes.com/sof
28/05/2015 at 07:27
Drugim rečima, energetski vampiri. Dovoljno je da neko krene sa “jadan ja” dramom i ja se osećam kao da me pregazio voz.
29/05/2015 at 09:05
Po nekad je potrebno podeliti nevolju s prijateljima. Jer, drvo se na drvo naslanja, a čovek na čoveka. No, treba znati i ne preterati.
Bojim se da sam donedavno i sama preterivala u želji da dođe do ušiju nekog ko bi mogao pomoći, kupiti moj rad, posredovati da se neko od mojih zaposli. Onda sam shvatila da ljudi nisu ono što su nekad bili, da većinu ne zanima tuđa muka, čak i kad mogu pomoći.
I tako, prestala sam da pričam bilo kome. Nosim masku zadovoljne osobe. Da mi je bolje-nije. No, verujem da će biti.
11/06/2015 at 08:50
Читајући о малим људима, одмах сам се препознао у великом делу:
1. Igraju uloge žrtve.
Када ме питају да ли сам добро, добијам жељу да одговорим са “Не”. То, све чешће, и радим.
2. Fokusirani su na sebe, na svoje potrebe, želje, ambicije, “rane”
Апсолутно, такав сам.
3. Duboko su nesigurni
Без дна је моје осећање несигурности. Чак сам дошао до убеђења да је таква несигурност природна и боља од ,алтернатива’.
i VEOMA zavisni od pohvala i podrške okruženja.
Апсолутно сам завистан од подршке окружења, која укључује и умерене похвале.
Мала резервација: тешко ми је да проценим шта значи “VEOMA”.
Одавде –
Samim tim, sve će učiniti da to i dobiju, ma kojim tipom manipulacije.
и у свему надаље, корелација је компликованија. Ласкања у сваком правцу су ми мрска. Када сам сведок похвале, увек тражим начин да истакнем чисто техничку, трезвену, “но-нонсенс” перцепцију. Е сад, тај мој скептицизам према похвалама се може протумачити као завист, или жеља за још више пажње према мени.
Ако патим од зависти, ја сам без свести о томе. Значи, она може постојати – ограничена на моју подсвест.
Ето, остварили смо малу размену перспектива.
11/06/2015 at 16:24
:)
Ako sam vas dobro razumela, nisam mislila na ljude kao što ste vi. Vi meni delujete kao čovek koji ima određenu “dubinu”, introspekciju itd. – ovo su samo “mali”, pogani, maliciozni ljudi koji nemaju delić neke “klase”, kako bih rekla – da ne govorim o ozbiljnijim razmatranjima kakva ste vi izneli.
Oni se sobom ne bave, bar ne ovi iz mog okruženja…:)
Najlepše hvala na poseti i komentaru.