Ako ne, promislite još jednom.
Da se razumemo, laskanje nadređenom je jasan oblik manipulacije, ali ima radova koji pokazuju da KORISTI tom zaposlenom.
“Brown – nosing” je oduran posao, za koji stvarno treba imati stomak.
Rabota je jasno amoralna, bez obzira na to što deluje u većini slučajeva.
A šta je sve pravi problem?
1. Laska (pretežno) određena vrsta ljudi.
To su obično zaposleni koji:
– nemaju ma koje druge kvalitete da dostignu željenu poziciju,
– ona sorta koja pre želi da DELUJE kao da nešto radi, nego što REALNO nešto (kvalitetno) radi i doprinosi firmi,
– “proste duše”: ljudi koji bez ikakve zadnje misli laskaju zbog iskrenog divljenja svom nadređenom (iznenadili biste se koliko ovo često postoji).
2. Samo određeni tip šefa uopšte dozvoljava laskanje.
U mom poslu, po klinikama gde smo nekad davno radili, laskanje je bilo smatrano otprilike besprizornim ponašanjem.
Da sedimo za stolom u lekarskoj sobi, i da ja “ničim izazvano” nekom od tadašnjih načelnika kažem na primer: “Kako ste samo uspešno odradili onu operaciju, to je umetnost, svaka vam čast!” – on bi u najboljem slučaju pomislio da nisam normalna.
A u “gorim” slučajevima bi pomislio:
– da sam nešto zabrljala, pa pokušavam “preventivno” da “izvadim fleke”;
– da očekujem neku protivuslugu,
– da maskiram neku nameru – na primer, da zauzmem njegovo mesto.
A u svakom slučaju, da ga smatram budalom što mislim da će nasesti na pokušaj forsiranja takvog odnosa.
O tome šta bi o meni mislile kolege za tim istim stolom, bolje da i ne počinjem :D.
U vrlo skraćenoj varijanti, šef dozvoljava (i podržava) laskanje:
– ako ima ogroman Ego,
– ako je nesiguran, iz ma kog nebeskog razloga.
Moji ondašnji načelnici jesu imali ogroman Ego – ali nisu bili nesigurni. Bili su odreda “no-nonsense” tipovi.
3. Laskanje nadređenom je loše za posao.
Ovo prirodno proističe iz gornjih stavki.
– Laskavci nisu “top workers”.
Oni mogu biti izuzetno inteligentni i sposobni ljudi – ali nisu naumili da se radom dokazuju, to je tako jasno.
Obično imaju ogroman talenat da procene koga mogu da “odrade” (mi kažemo – “prepariraju”), i dalje nema pardona.
To što je neko lenj i /ili nedovoljno kompetentan, ne znači da je i neinteligentan; laskavci mogu biti vrsni majstori manipulacije.
– Laskanje šefu veoma lako dovodi do otklona od realnosti u poslovanju firme.
A to vam je gotova smrt… Pre ili kasnije.
– Napredovanje (primarno) laskanjem je jasan vid koruptivnog ponašanja. Ako firma ovako “izađe na glas”, stvarno kvalitetan radnik će je obići u širokom luku…
“No-nonsense” radnici jako, ali jako teško idu uz laskavce u okviru istog kolektiva, been there.
I još jedna reč:
If your path to success lies in insincerity and fakery, good luck to you.
You may win a promotion or two, but you aren’t ever going to be a true leader.
True leadership is about character and spine.
If you want to be a genuine success in life, greasy behaviour will never build the character you need to get you there.
Success comes from authenticity: being true to what you are, and saying it like it is.
Toliko o tome.
Ilustracija: http://www.craigbushonshow.com/?paged=17?
22/05/2015 at 08:59
Sve se promenilo. Jer su laskavci zauzeli pozicije na kojima mogu da izvoljevaju među ostalim laskavcima u najavi, kako bi i oni došli do neke pozicije.
Ali kažu, ne može više samo laskanje- mora nesto i u naturi. Uz lepu reč, pohvalu, divljenje, ide makar neko cveće, flaša pića, luksuzno pakovanje kafe. Za početak.
Kad se predmet laskanja primi na te sitnice, sledi korak, korisniji po oboje- poklon veće vrednosti i zavidnog gabarita. Obično kada se ode u kućnu posetu- pa kolege smo, imamo iste poglede na svet, kako to da se do sada nismo prepoznali, toliko vremena za druženje smo propustili.
I još jedna sitnica- laskavac , kad onaj koji laska uperi prst u nekoga ko valjda ne ume da laska, a samo radi i izgara od rada verujući da je time zaštićen od progona, dakle laskavac mora da učini i nešto više od pljuvanja. Ogovaranje i spletke se podrazumevaju, ali uz to ide i laganje u korist onoga kojem se laska, makar i uz zakletvu na sudu.
Šta ćete, kriza je ne samo u ekonomiji, nego i u moralu.
22/05/2015 at 11:54
Ja sam iz drugog sveta, drugog vremena i drugih okolnosti…
Samo jedan primer: svojevremeno je na jednoj hirurgiji gde sam radila bio jedan (1) laskavac, i to mu je u 41. godini života bilo PRVO radno mesto (politička linija).
Mogao je da laska do besvesti, ali da URADI – ne, samim tim njegov glas se nikad nije “brojao”, ni kao hirurg ni kao čovek nije imao “težinu”.
No, kad su ostala tri hirurga otišla u penziju, on JESTE postao načelnik…
Međutim, ima drugo nešto: na zdravom tržištu rada, onaj koji neće i/ili ne ume da laska, itekako daje otkaz i prelazi u drugu firmu ili u privatnike. Čak i u ovoj državi :). No, to je retkost…
22/05/2015 at 10:14
Ne laskam nikome, nisam ni kad sam imala šefa, pa sam dolazila u sukobe, jer je moje bilo da se postupa po zakonu.
Sada nemam šefa, nemam kome ni da laskam.
Meni smetaju laskanja tipa: Divno danas izgledate, baš Vam lepo stoji ta bluza.
Imam ja ogledalo, a racionalna sam da vidim da to nije tako i da je izrečeno samo laskanja radi. Tako se ne grade dobri odnosi. Ako je kompliment iskren, zahvalim se.
22/05/2015 at 11:55
:))
Iskreno rečeno, ja više “ne čujem” pola od onog što mi se govori, i to je to :).
22/05/2015 at 13:14
Nemam šefa.
Ni nadređenog…. Za sada. Ali kakva vremena dolaze… ko zna.
Kao klinac sa 20 i nešto sam imao šefove i… umesto da sam im laskao ja sam ih obično podjeb…. Što takođe nije baš neki mudar stav. Ali… mladost…
Ali korisni saveti, svakako.
Kod tebe se može pročitati dosta korisnih stvari.
Uh… jel’ ja to laskam a nisi mi šef?