Imam jednog kolegu za kojeg slobodno mogu da kažem da je najveći zavodnik kojeg sam ikad videla.
U smislu da nikad nije omašio ako se namerio na neku devojku/ženu, samo ako je hteo :), a znam ga od studentskih dana.
I – što je najzanimljivije – čovek nije nimalo lep. Nije bio ni od 20-25 godina, a kamoli sada :).
Nije ni imućan…
Čovek srednje visine (1.78-1.80 m), konstitucija ništa posebno (nikad se nije bavio nekim sportom, samo zadosta fizičkim radom), mrva viška kila, svetle oči, naočari, rano počeo da gubi kosu, svetlog tena, riđ, pomalo pegav…
Nula bodova.
Kao osoba bio je (i ostao) jedan od najinteligentnijih ljudi koje sam videla u životu.
Studirao je (i završio) opštu medicinu kao sjajan student, i jedan je od retkih kojima bih dala sutra da me leče, ne dao Bog da zatreba.
Vrlo kulturan, fini, naoko bojažljiv, izuzetno pronicljiv i sa mnogo duha, jako dobar poznavalac ljudi, načitan.
Što se tiče nekog “spoljnjeg sveta”, zbog siromašnog porekla (dva brata bez oca, sa sela), nema šta nije radio; a pošto je umeo i da peva i bio muzički obrazovan, svirao je po kafanama i svadbama…
Onda znate o kom nivou poznavanja ljudi i snalaženja u životu govorim :).
Elem, viđala sam ga godinama vrlo često, i vrlo često gledala kako “radi”.
Rekoh već da je delovao bojažljivo.
Mislim, ne znam ima li potrebe da kažem koliko je to bila varka :).
Stvar je išla ovako: u društvu on malko ćuti, gleda.
Trebalo mu je otprilike pet sekundi da izabere, i još dve da proceni kakva je vrsta osobe.I onda joj priča TAČNO ono što želi da čuje.
Pošto je bio čovek izuzetne inteligencije i sa mnogo talenata, to je bilo strahovito ubedljivo; on je uvek prilazio iz ugla za koji proceni da će biti najdelotvorniji, i nikad nije promašio.
Ako dama voli da čita, onda ju je ispitivao o tome, pomalo i stidljivo poturajući svoje (zavidno) poznavanje literature koju čita, sa sve povremenim mudrim opaskama – tačno onima koje ona želi da čuje.
Ako je damica bila više snob – tu je palilo biti “budući doktor” (kasnije i doktor). Priče o klinici, poslu, hijerarhiji, planovima za specijalizaciju…
Ako je bila umetnička duša, opet je pokazivao tu stranu: osećajnost, poznavanje umetnosti – ali opet, sve vrlo dozirano, odmereno i “skromno”.
Jako često sam čula da ukazuje na neka manje poznata dela umetnika koji je dami omiljen, na neki svoj doživljaj poznatog dela i slično…
Ako naciljana slučajno živi sama – on je pričao kako i on živi sam (istina), delio recepte za pikantna mađarska jela, pričao kako se pati dok pegla beli mantil (uvek je bio ekstremno upeglan, izbrijan i slično, ma koliko skromno odeven, i istina je da je sam peglao i kuvao).
Ako je dotična zjaka, kafanski tip, oh – tek tu je bio na svom terenu :).
Najveći otrov je bio za razočarane.
Ajao, mati mila…
Onda je pažljivo slušao sve patnje sirotice koja je nesrećna, ili raskinula ili ostavljena, koja pati, davao mudre savete povremeno, pokazivao svu toplinu i pažnju koju jeste autentično i imao, mislim – odizao je sa zemlje, doslovno.
Interesantna stvar je bila da je sve to bilo “odrađeno” na takvom nivou, da čak i veoma inteligentne devojke/žene nisu nikad shvatile šta im se desilo.
Veze je završavao uvek otmeno, nikad se nisu “vukli repovi”, a to malko što se dalo javno videti je bio tek vrh ledenog brega…:).
Mnogo kasnije, naišao je na jednu sebi ravnu.
Pola sata su igrali svako svoju igru, svesno :), pipajući i “prepoznajući” onog drugog, i onda rešili da budu ono što jesu, pa kako ispadne…
I danas su u braku :).
Kako god – mnogo ljudi mi je prošlo ispred očiju, da ne govorim o onima koji su mene pokušavali da zavedu :).
Veći dar nisam nikad u životu videla, zaista.
Tog kolegu i danas vidim ponekad, i dalje ima onaj osmejak i iskru u očima, ali se drži svoje voljene i svoje porodice.
Tek mnogo kasnije smo razgovarali o tome kako je samo osvojiti nekog, a kako je STVARNO biti “go” pred drugim i pred sobom, ono što jesi, bez ikakvog igranja igara…
On je imao petlju i za jedno i za drugo – u drugi oblik veze neki “zavodnici” nikad ne pređu, uvek ostaju samo “opsenari”, po njegovim rečima.
Ali, to je neka druga priča.
Ovo je samo jedna mala pričica za Neđu Vukanovića, da vidi da neko ko zaista nije ni visok, ni lep, ni zgodan, ni bogat… Može da osvaja, i to na takvom nivou (i u takvim količinama :) da Bog nije video.
Nije sve u lepoti, zgodnoći, novcu…
Ilustracija: www.artboyz.nl
07/05/2011 at 18:20
А кад нема ни проницљивости?
07/05/2011 at 18:23
Homo ludens, ne sapiens. Šta drugo reći
07/05/2011 at 18:24
U kom smislu pronicljivosti? :)
Ako je ka gluposti, onda jedino da čeka da neka skoči na njega, ja mislim :).
A ako je samo nepoznavanje žena, to se lako navežba :).
Ovaj kolega je imao i to lice: "siromaška" koji ne poznaje ni svet ni žene, pa da ga ta neka malko nauči, pokaže mu… Bilo je svega :).
07/05/2011 at 18:26
Crni :)).
Sad kad pogledam unazad, mislim da je ovom kolegi to bilo em sportski-rekreativno, em verovatno i samodokazivanje, mada on to nikad ne bi priznao.
Ma, i danas pola velike klinike gleda u njega da oči ne skida…:). Iako se drži zaista rezervisano, ali to je neka druga priča.
07/05/2011 at 18:58
Шта преостаје човеку кад нема ништа, до сопствена памет… :)
Претпостављам да ту велику улогу игра оно: "He who dares, wins". То никако да научим. :/
07/05/2011 at 19:08
Tomcaa,
kad je moj brat od tetke pitao mog matorog za ovakav savet, jednom davno, moj matori (ceo život ekonomista u komercijali) mu je rekao: moraš na deset vrata da zakucaš da bi na jedanaestim prodao nešto :).
Nema druge nego 'who dares…' :).
Samo što je kad sam ja bila devojka bilo više u modi… udvaranje; momci su smišljali duhovite načine da priđu devojkama, da se svide i tako.
Sad vidim da se čak odmah ide na direktno pitanje – 'oćeš, nećeš…
07/05/2011 at 19:19
Ово горе је чиста истина, за мене помало сурова јер сам по природи јако повучен, тек одскора сам почео да градим неку репутацију и самопоуздање.
Драга Зубарице, сваку треба проценити паметно. Ја мислим, заиста (иако немам девојку већ вековима – неки би полудели од тога – дружим се доста са женским светом јер живим са сестром), да много њих уствари нема појма шта хоће. Кад их слушам, само се смејем са стране и никако да се начудим, искрено. Све би хтеле и да мушкарац буде нежан, и да буде груб, и да могу да га контролишу, и да их он контролише и триста контрадикторних чуда у исто време… Кад урадиш једно, оне би баш тад хтеле оно друго, кад се промениш – онда што ниси онакав какав си био…
Мени је удварање увек било симпатично као појава, али како год да кренеш – ове нове те некако искулирају јер си "диносаурус", или те погрешно схвате (ах, јао, хм…). С друге стране, ове "'оћеш-нећеш" су ми тотално чудна категорија. Било би савршено да је све тако једноставно, али онда нема ни оног момента упознавања, ни уживања у тој некој (да кажем) игри мачке и миша… Али можда је то заиста најефикаснији приступ :)
07/05/2011 at 19:33
ZNam i ja jednog, ima sve sto si nabrojala a i pare. Uf kako je tek i zgodan… I eto posle par godina ozeni neku drugu. Dzaba sam mu se nabacivala godinama i provodili par noci zajedno :)
Moram da kazem da je i u krevetu bio sjajan.
07/05/2011 at 19:57
Tomcaa,
jako mnogo devojaka/žena fantazira, brate mili, a ne zna baš šta hoće :). Kao što je moja keva govorila kako voli plavokose, a zapao je najgaraviji što možeš zamisliti, ali UPORAN :).
A devojke koje pristanu na 'da li hoćeš'… Ne znam ni ja šta da mislim :).
Ili misle da imaju šansu da se to pretvori u nešto drugo, ili ne misle ništa :), nemam pojma.
Anonimna,
ovo je priča o tome kako bez lepote, zgodnoće i para uspeti smotati žensko :).
A za vaše dugo čekanje… I tu ne znam šta da vam kažem, nismo isti. Od mene bi dobio nogu začas :). Bez uvrede….
08/05/2011 at 01:01
Tvoj kolega je zivi dokaz koliki procenat zena je blesavo.
08/05/2011 at 05:54
Elaktra,
pa da.
Živi dokaz kako su žene sklone da vide samo ono što žele da vide, i kako ih je lako (na odgovarajućem nivou) ubediti da je baš to Onaj Pravi.
Taj kolega danas deluje sasvim drugačije, ali nije manji mamac za žene.
Danas izgleda isto kao pre 25 godina (dakle, bolje od većine u svojoj generaciji :), za razliku od ranije jasno se vidi to što jeste: samopouzdan, vrlo inteligentan sredovečan čovek.
Međutim, on je veoma rezervisan, iako jako kulturan i fini čovek (takav je i bio), a sve ovo u sklopu sa zvanjima koje sada ima tako mami ženski svet da je to za neverovati, iako ga mnoge (pogotovo pacijentkinje) uopšte ne poznaju.
To je dokaz opet one druge budalaštine – "harizme belog mantila", gde će doktora pokušati da startuje bilo ko, bez obzira da li je venčan ili ne, samo jer je to što jeste…
Rajska bašta, moja ti :).
16/05/2011 at 02:08
Sa tomicom (izvini zbog prekrstavanja) se slazem da zene ne znaju sta hoce, i kad nalete na nekog ko je spreman da se da do kraja i kad im se to apsolutno svidja i kad je taj neko savrsen, u stanju su da se okrenu i odu…
A za prijatelja koji osvaja svaka cast :D
16/05/2011 at 06:49
ETF-ovac,
vrlo lucidno zapažanje :).
Po meni, stvar je u tome koliko narečena dama glumi, a koliko je to što jeste. Kada dođe do "potpunog predavanja", do potrebe za pravom otvorenošću i intimnošću, onda za to nisu sposobne.
Bar je tako u mojoj okolini :).
21/05/2011 at 08:53
Nije toliko u pitanju "He who dares, wins" metod. Fora sa ženama je da ih slušate. Ne mislim da radite šta ono vam kažu već da ih ušima slušate. I ne ono potvrdno klimanje glavom već da se pažljivo sluša, sa razumevanjem.