Radite sa ljudima.
Videćete pravu ljudsku prirodu.
A posle deceniju ili dve, bojim se da ćete se setiti mene…
Već sam pisala o tome na koje sve načine ljudi pokušavaju da nas prevare, kako kradu sve što nije zavareno za zidove, šta sve sebi dozvoljavaju da nam kažu (uključujući i komentarisanje frizure, seksualnog života i koječega), kako nam pričaju neprekidno, kako nas cimaju za sve i svašta, kako ima (ne)lečenih duševnih bolesnika…
I to je jednostavno tako.
Ali ne rekoh šta se dalje događa…
Koliko mogu da vidim po sebi i kolegama/koleginicama, obično se stvari (tokom godina i godina staža) razvijaju u sledećim pravcima:
1. Stomatolozi počinju da “podižu bedem”.
Neki to rade brzo, mislim – vidi se preko noći, a kod drugih ide sporije, mesecima.
To se vidi tako što nekadašnji vedar, topao, srdačan i razgovorljiv čovek postaje drveniji, zatvoreniji, oštriji, manje govori, nema šala, i ni slučajno nije spreman na neku drugu komunikaciju – osim koliko je obavezno.
Ova sorta obično u sebi i dalje jednako preživljava sve što im se događa, jednako brine za pacijenta i sve slično.
2. Počinju da mrze sve pacijente, ali to ne pokazuju.
Ovo se ne vidi, a retko se i oseti.
Podrazumeva jednako “podizanje bedema” kao i kod prve grupe, samo se ponašaju sasvim jednako kao i ranije.
Intimno, sve pacijente odreda posmatraju kao “neprijatelje” na prvu loptu, bez izuzetka, i samo čekaju kad će pacijent da učini ma šta od gore opisanih divota da sebi potvrde svoju teoriju o tome da su pacijenti zaslužili da ih mrze.
3. Počinju da misle da su pacijenti “stoka” (izvinjavam se, direktan citat kolega/koleginica od ove vrste).
Ovakvi stomatolozi počinju da se ponašaju prema pacijentima sasvim jednako kao (“teški”) pacijenti prema njima.
Ako je pacijent kulturan, pristojan, sarađuje i sve slično, stomatolozi ove vrste se ponašaju isto tako.
Ako se pacijenti na ma koji način ponašaju “neprimereno” – grubo, drsko, neučtivo, nekorektno – “dobiju” jednak tretman, sa sve izbacivanjem napolje.
Doslovno.
4. Počinju da misle da su SVI ljudi “stoka”.
Ovo je proširena varijanta prethodne.
Ovakvi stomatolozi se prema svima odreda ponašaju kao prema “džiberima” – preciznije, kao da su i sami “džiberi”, otvoreno rečeno.
5. Ne menjaju se uopšte, ma šta da im u ordinaciji rade.
Ponašaju se jednako korektno, strpljivo, predusretljivo, sa razumevanjem, ma kakav bio čovek (ili “čovek”) u stomatološkoj stolici. I daju sve od sebe da ostanu takvi, ma šta se događalo.
Ovi obično dobiju infarkt pre 55-te godine.
6. Propiju se, i/ili krenu na početku radnog vremena sa Bromazepamom od 1.5 mg, pa tako godinama.
O ovome ne vredi govoriti.
Lično, da mi Bog oprosti, ne mogu da kažem da osuđujem ove kolege/koleginice.
Jer – u pitanju su uvek i bez izuzetka oni koji su u prvih 10 ili 20 godina staža bili ZAISTA Ljudi, i koji su negde usput “pregoreli”, slomili se.
“Oni drugi” su oduvek bili takvi, oni se ne menjaju…
Ili, tačnije:
– koliko puta treba pacijent da pozove stomatologa (kao hitan poziv – noću, vikendom), pa da ne dođe – da bi ona počela da se ne odaziva? (doktorica je npr. majka dvoje dece, od koje je jedno rođeno bez nogu),
– koliko puta doktoru treba pripit pacijent da maše napunjenim i otkočenim pištoljem pred očima – da se pohvali? (ja imala malo dete, dvojica kolega po dvoje dece predškolskog uzrasta, da ne nabrajam dalje – em nismo bili sami u ordinaciji),
– koliko puta treba (po “tipovanju” pacijenta!) nekom od nas da obiju ordinaciju i odnesu opreme i materijala u velikoj vrednosti, da bi prestali da više verujemo ikom?
– koliko puta pacijent treba da slaže (da nema: epilepsiju, alergiju, veštačke zalistke, ovo i ono) da bi stomatolog postao nepoverljiv?
– koliko puta pacijent treba doslovno na pola metra od doktora da uzme pare sa stola, znajući da je doktor teže pokretan – da bi doktor shvatio da NE SME da okrene leđa novcu i pacijentu? (ja – noga u gipsu, kragna; koleginica – operisala koleno; druga koleginica – operisala kuk…)
Pet puta, dvadeset pet puta…?
A sve ovo se događa STALNO.
Ne jednom, ne dvaput, nego neprekidno, ja ne mogu ni da se setim koliko puta za sve ove godine…
Posle kažu – ima hejtera.
Ilustracija: http://www.laminestradifronte.com/piccola-guida-per-giovani-misantropi/
04/10/2011 at 09:03
Ima tu još jedna stvar koja je više vezana za veće zdravstvene sisteme. Pacijenti se često okuraže, kada je lekar makar i samo poslovično ljubazan, toliko da od njega traže da se zauzme za njih kod drugih lekara, da ih ugura negde preko reda, da ih namesti kao prioritet na neku listu čekanja za dijagnostiku pa onda da ih prima bez zakazivanja, da upadaju kod njega kada je dežuran (ne možete da zamislite koliko poziva ima sa pitanjem ‘kada je taj i taj dežuran?’) i sl.
04/10/2011 at 09:23
Srđo,
državnu službu nisam ni dotakla :(.
Što se tiče stomatološke, oni žive u ludilu, doslovno – imaju normu da se čovek prekrsti, veliko je pitanje da li će uspeti da je ‘dobace’ (ako je mašina kineska i u kvaru par nedelja), specijalista bolesti usta nema pravo da ispiše antimikotik (a dijabetesa i oralne kandidijaze viđamo strahovito mnogo), gde god se pogleda nije dobro.
Koliko mogu da vidim opštu medicinu (skromno) oni pretežno imaju druge probleme – ne samo da ne stižu, nego ovi matori ni intelektualno ni fizički više ne mogu da uhvate korak…
Rajska bašta, kolega :(.
04/10/2011 at 21:59
Ljudska se priroda pokazuje uvek i svuda – nažalost.
Istinita, gotovo svakodnevna, priča: zaposleni odu (službeno) kod čoveka da mu istog dana, bez čekanja, završe posao. Posao sam po sebi nije hitan. Ekipu iz druge organizacije bi čekao najmanje 15 dana i platio bi tačno PET PUTA više (u ono vreme 1500 prema 7500 din.)!
Čovek ih dočekuje i ispraća uz najveće pogrde i sa neskrivenom mržnjom jer je Najveći Bravar Svih Naših Naroda I Narodnosti rekao da su zaposleni u tom preduzeću krivi za sve. http://diplomiraniduduk.mojblog.rs/p-da-li-je-eps-kriv-za-sve/168857.html
27/09/2012 at 10:35
Već četiri meseca se kanim da napišem tekst o tome kako je pacijenta , tj mene, nasamarila stomatolog kojoj je, izgleda, najbolji zanat da laže. Nisam povodljiva, ali je u trenutku kada sam silom prilika otišla kod nje, i to pored dve prijateljice stomatologa-škinje mu ružno zvuči, iskoristila priliko d ami napuni glavu o tome kako moram što pre da reagujem inače ostadoh bez zuba. Do te mere je bila uverljiva, da sam po malo bila ljuta na svoje, obe, prijateljice, koje su mi svakuz čas zavirivale u usta, ali mi nisu rekle kako ostajem bez zuba….ma, da ne davim, priložiću tekst.
Ali, takodje znam i za sve cake pacijenata, čiji je repertoar prevara stomatologa neiscrpan. Jedina kazna, bar onima koji dodju kada ih zub zaboli, a ne vrate se da nastave lečenje i da plate, jeste ta što i ne znaju da su time sebe same kaznili zbog lopovluka. Da ja ne objašnjavam, Vi ćete to stručnije,
27/09/2012 at 12:32
To “loženje” pacijenata je posebna vrsta šarlatanstva, a danas je poprimilo takve razmere da maltene ne možete doći do zdravorazumskog mišljenja. Srećom, još nas ima normalnih… Volela bih da vidim vaš tekst, ostavite mi poruku negde kad napišete, molim vas :).