…Onakvu kakvu je mi znamo, sada.
A to je VR.
“Cyberspace. Svečulna halucinacija, svakodnevno doživljena od milijardi legitimnih operatera u svakoj naciji, kod dece koja uče matematičke postavke… Linije svetlosti produžene kroz neprostor uma, jata i sazvežđa podataka”.
Probala sam VR.
Nalazila sam se u malenoj sobi nordijskog dizajna, i sa kamene terase mogla da gledam pejzaž, i to VRLO autentično.
Imala sam osećaj da sam ZAISTA TAMO. Nebo plavo, pogled na planine predivan, ptičice cvrkuću…
A ONDA SAM UŠETALA U ZVEZDANO NOĆNO NEBO.
“The sky was full of stars…” (Asimov)
Jedva sam se odlepila. Jedva sam rešila da izađem…
Dakle, sredovečna žena jake volje, sa gvozdenom samodisciplinom, koja je internet dobila sa 32 godine (dial – up :), koja je generalno trezvena – se jedva odlepila od magičnog prizora.
E sad: zamislite nekog ko je daleko manje samodisciplinovan i svestan.
Ili, prosto, vrlo mlad.
Zamislite bilo koju osobu bilo kojih godina, pola i stanja, koja može u matriksu da živi onako kako je sanjala.
Zamislite devojku koja mašta da ima sjajne noge, da živi kao Paris Hilton, ili – da bude vozač Formule, zašto da ne.
Zamislite osobu koja zbog fizičkog hendikepa nešto realno ne može, a u matriksu može. I to po ceo dan.
Zamislite bilo koga ko ČEZNE za nečim, onako čezne da mu se usta osuše kad pomisli – i onda dobije mogućnost da živi BAŠ TAKO, baš tamo, baš kako želi, “makar na jedan dan, makar na jedan tren…”.
Znate kad će se odlepiti od VR? Nikad.
Na Sveto Nikad.
Problemi?
VR može dovesti do toga da u realu pogrešno procenite brzinu svog (ili tuđeg) kretanja, brzinu reagovanja, ceo spisak nevolja (izvor). O tome kako anksioznost prati povratak u (okrutnu) realnost da i ne počinjem – zašto bi iko, onda, želeo da se vrati?
Problemi sa sociološkog aspekta?
Zamislite drogiranje ideologijama, ili: zašto ne biti Bog, recimo, šta fali?
A sad, zamislite da se sve ovo odnosi samo na industriju zabave.
Mislite da sve znate o uticaju u virtuelnom svetu?
Tek ćemo da vidimo…
Ilustracija: medium.com
05/12/2019 at 07:36
Trudno i zalosno ali neko treba da poveca svoje milione i milijarde.
05/12/2019 at 14:20
Eeee, da se sa zahvalnošću prekrstim i kazem:
“Fala Bogu, ostao je još neko ko razmišlja i razume!”
PS.
Samo što bih ja izašao iz “medicinskog” aspekta i pomenuo i “sociološki”: porhografija, suicid, uvežbavanje ilegalnih radnji… a i “tehnološki” aspekti: tech abusement, wrong learning, behavior induction….
07/12/2019 at 04:16
Dragi prijatelju,
ja nisam išla u svojim razmišljanjima baš tako daleko :), ali sam juče razgovarala na ovu temu s jednim tvrdim, VRLO pragmatičnim, matorim inženjerom elektrotehnike koji ume da razmišlja out of the box kad se zamoli…
On je meni pobrojao još takav spisak koječega što nisam baš sve jasno razumela, da sam tek onda ostala PAF :).
I onda mi je (uz kiseo osmeh) rekao da odlično razmišljam…
U prevodu: Neuromancer je tu. Samo što nije.