Jutros Luka reče ovo:

A kao i obično kad me mrzi da pišem kroz milion tvitova, ja pređem na blog.

Protekle nedelje sam videla ukupno sedam mladih ljudi koji se spremaju da odu u inostranstvo.

Lekar + farmaceutkinja, PMF + farmaceutkinja, programer (inženjer) + dizajnerka, jedna ekonomistkinja.

Svi plafon 30 godina, od pobrojanih – dvoje doktori nauka.
A to je samo nekoliko radnih dana…

deca u srbiji

Svaki dan viđam neke ljude čija deca (ma koje starosti) uče strane jezike – da odu.
U grupi gde moja ćerka ide na nemački – svi su medicinski radnici, od medicinskih sestara do hirurga.
Odreda uče jezik samo da odu.

U grupi gde njen momak uči slovenački je isto.

Kod ćerke na fakultetu ima skoro 60 studenata (kraj V godine), ima jedna (1) devojka koja niti je kad pominjala da bi u inostranstvo, niti ima nameru…
Ostali polako šalju dokumente, jedan momak je već otišao u USA.

Kod mene u zgradi (kula od 14 spratova) ima oko četvrtina stanova u kojima žive sami sredovečni ili stariji ljudi – deca otišla u inostranstvo.
Kod moje svekrve u zgradi – možda trećina…

Kod mog ćaleta u zgradi (dva kućna broja, 8 spratova) – ima preko 60% stanara koji su sami penzioneri sa decom u dijaspori.

I deca i dalje odlaze – koliko ja mogu da procenim, više nego 1993.

Koje su prave razmere ove emigracije (što neko na lajni reče – evakuacije) – ne znam, a mislim da nećemo ni znati još dugo…

Pita li se iko, Tamo Gore?

P.S.
Slogan Dečje nedelje je:

I JOŠ:

 

Ilustracije: http://www.knowingthedifference.com/, http://8tracks.com/