Jutros Luka reče ovo:
Slogan ovogodišnje dečije nedelje je besmislen u ovakvoj Srbiji
— Luka Bozovic (@lukazb) October 13, 2013
A kao i obično kad me mrzi da pišem kroz milion tvitova, ja pređem na blog.
Protekle nedelje sam videla ukupno sedam mladih ljudi koji se spremaju da odu u inostranstvo.
Lekar + farmaceutkinja, PMF + farmaceutkinja, programer (inženjer) + dizajnerka, jedna ekonomistkinja.
Svi plafon 30 godina, od pobrojanih – dvoje doktori nauka.
A to je samo nekoliko radnih dana…
Svaki dan viđam neke ljude čija deca (ma koje starosti) uče strane jezike – da odu.
U grupi gde moja ćerka ide na nemački – svi su medicinski radnici, od medicinskih sestara do hirurga.
Odreda uče jezik samo da odu.
U grupi gde njen momak uči slovenački je isto.
Kod ćerke na fakultetu ima skoro 60 studenata (kraj V godine), ima jedna (1) devojka koja niti je kad pominjala da bi u inostranstvo, niti ima nameru…
Ostali polako šalju dokumente, jedan momak je već otišao u USA.
Kod mene u zgradi (kula od 14 spratova) ima oko četvrtina stanova u kojima žive sami sredovečni ili stariji ljudi – deca otišla u inostranstvo.
Kod moje svekrve u zgradi – možda trećina…
Kod mog ćaleta u zgradi (dva kućna broja, 8 spratova) – ima preko 60% stanara koji su sami penzioneri sa decom u dijaspori.
I deca i dalje odlaze – koliko ja mogu da procenim, više nego 1993.
Koje su prave razmere ove emigracije (što neko na lajni reče – evakuacije) – ne znam, a mislim da nećemo ni znati još dugo…
Pita li se iko, Tamo Gore?
P.S.
Slogan Dečje nedelje je:
@zubarica "Mama, tata, kupite mi brata!" izvor: http://t.co/ej8KPM4cqI @lukazb
— Žarko Ptiček (@ptiki) October 13, 2013
I JOŠ:
@zubarica Ovakvim sloganom se: 1) krši autorsko pravo; 2) promoviše trgovina decom; 3) krši rodna ravnopravnost (preferira muško potomstvo)
— Žarko Ptiček (@ptiki) October 13, 2013
Ilustracije: http://www.knowingthedifference.com/, http://8tracks.com/
13/10/2013 at 06:52
Ja sam isto okružen sa velikim brojem mladih ljudi tako oko 30 koji odlaze ili su već otišli. Nakon moje generacije koja je odlazila 90-tih ovo je sad drugi veliki talas koji traje već neko vreme. Što bi moja @marija28 rekla to je generacija koja je verovala u promene 5 oktobra tada bila mlada i u naponu a sada vidi da nema prostora i da se u vrednosnom smislu stvari nisu promenile mnogo. Tada niko nije mogao da zamisli da ćemo 9 godina potrošiti samo da dobijemo vize, 13 da postanemo zemlja kandidat a 2000 smo mislili da ćemo se već tada baškariti u EU. Na žalost potpuno si u pravu da o ovome niko ne vodi računa. Ogroman problem a još veći je što su oni bespovratno izgubljeni jer da bi se bilo šta promenilo potrebno je dosta vremena. :(
13/10/2013 at 06:56
Imam dovoljno godina da se sjajno sećam kako je bilo ’93.
Tada su ljudi odlazili u talasima – ali na drugačiji način: više “grlom u jagode”, i više zato što ne mogu da izdrže nego iz nekog drugog razloga.
Ova deca odlaze promišljeno – znaju jezik, znaju gde će, znaju kako se njihova struka kotira, šta će tamo da rade, obično već imaju konkretne ponude, čak i posao.
Drugo – onda su odlazile pretežno cele porodice – a sada ili mladi pojedinici, ili mladi parovi, retko viđam parove sa decom – a i ako imaju decu, to su klinci do 5 godina najviše.
Zato mislim da se nikad više neće vratiti; oni odlaze u uređene sisteme, obično biraju bogate zemlje sa visokim standardom… I tu više nema šta.
Hvala na poseti :).
13/10/2013 at 08:04
Nisam primetio taj talas iz 1001 razloga a verujem da postoji.
Na sreću (ili žalost) ta generacija ima daleko kraći fitilj i jasan cilj. Kada se te dve stvari slože stvar je jasna.
Bez lamentiranja, ali mene brine kakva ekipa ostaje?
13/10/2013 at 08:11
Ne znam :).
Osim “navijača” i sličnih (opet mislim na generaciju do 25 godina, recimo), ostaju “nečija” deca, i – koliko mogu da procenim – vrlo mnogo zlatnih mladih ljudi koji se realno pate, ali ne žele da odu.
Ne zato što ne žele :), nego jer nemaju mogućnosti i/ili energije koju treba uložiti da bi mogli tamo negde da opstanu.
Viđam npr. pravnike iz JP ili ekonomiste iz banaka, mlade ljude, koji ovde žive dovoljno dobro za trenutne uslove – a znaju odlično da sa svojim fakultetom nemaju šta u nekoj Nemačkoj ili Austriji… Bez ikakve osude ili omalovažavanja, jednostavno im je dobro.
U mojoj struci – pretežno ostaju deca lekara i stomatologa, mada i to nije pravilo; znam bar 3-4 profesora sa Medicinskog kojima su sva deca u dijaspori.
Što se tiče toga da ne vidite, moguće je možda da je zbog toga što odavde mnogo mladih odlazi u Beograd :). Ne znam kako je u nekim sredinama koje još gore stoje od Novog Sada….
Što bi rekao moj matori (82): Ostaćemo mi i Vlada.
13/10/2013 at 17:59
I ja kao i Ivan nemam takav uvid kao ti, ali nemam ni najmanji razlog da sumnjam u to. Naprotiv… ako mi veruješ ja sam poslednjih godinu dana počeo da razmišljam da idem i ja. Da, imam skoro 50, ali imam neke male ponudice iz Kanadae, pa… ako ne zbog mene a ono bar zbog dece. Za njih ovde nema više ništa.
A koliko smo entuzijazma imali kada smo završili školu i studije osamdesetih?!
I ubili nas.
Ali ovi što su nas ubili 2.000… to mi je najteže palo… valjda zato što sam toliko verovao u to.
Čudno mi je što od nekih ljudi koje poznajem čujem “Ma sve su to foliranti… treba samo da se malo okreneš, i eto para i ovde… sve su to lenštine, svi bi nešto na gotovo… kada sam ja počinjao…”.
Da, zaista neki ljudi nisu svesni koliko se ceo svet promenio… a tek Srbija…?!
14/10/2013 at 08:36
Za razliku od socijalističkih vremena meni se čini da danas više odlaze obrazovani mladi ljudi sa znanjem bar jednog stranog jezika a to opet znači samo jedno: odlaze da se nikad ne vrate.
U Titovo vreme ljudi su isto odlazili, zarađivali novac da bi ovde podizali solitere koji danas zvrje prazni jer su čak i njihova deca digla ruke od sopstvene zemlje. Mladi danas itekako shvataju situaciju i zato nemaju razloga da stresiraju sebe i porodicu u jednom nakaradnom nepodnošljivom sistemu.
Možda zvuči previše pesimistički ali lično mislim da je ovde % onih koji bi da nešto promene toliko mali da je to praktično neizvodljivo.
16/10/2013 at 06:49
Ne bih da zvucim neljubazno, ali mislim da su generacije mojih roditelja odgovorne za ovo danasnje stanje a ne mladi koji odlaze. Licno mogu da kazem, da bih se mozda vratila kada bi se potpuno izmenili nakaradni socijalisticki zakoni ili bi se npr. produzio radni vek (u Holandiji seradi do 68. godine zivota). Ili bi se pozatvarali odredjeni fakulteti koji proizvode kadrove koji nisu relano potrebni na trizistu, ili bi makar bila omogucena kupovina preko interneta. Ili se zenama ne bi dozvoljavalo da primaju platu, a na porodiljskom su skoro pa deceniju. Ljudi ovde ne mogu da veruju kad im kazem da moram na postu da stojim u redu da bih platila racune. Ali, s druge strane, vecina ljudi koja ostaje (dosta mojih prijatelja), ipak postaje svesna da im je u Srbiji zapravo dobro i da bi bilo gde morali da rade i ovo kazem bez preterivanja, bar dva puta visei napornije, jer smo mi svi u inostranstvu ipak gradjani drugog reda.
16/10/2013 at 10:41
Dodjoh u posetu za vikend iz bliske Nemacke i posetih bivse kolege (firma u blizini Zubaricine ordinacije, inzenjerska) i na hodniku kad pitam kako su, ma ok je radi se, ali vidimo se tamo kod tebe u skorije vreme. Nekoliko njih, koji imaju veoma dobar standard za srpske pojmove.
Posetim posle toga moju bivsu skolu jezika, pricam sa vlasnicom koja mi objasnjava kada sam ja uco jezik kod njih (2011.), imali su na pocetnim nivoima 3 grupe, trenutno imaju 16 popunjenih grupa (8 ljudi u grupi). Odbijaju ljude jer nemaju kapacitete. Posebne grupe imaju za lekare, koji su u nemackom govornom podrucju trazena roba.
Srecem i ostale ljude, koji su na dobrim mestima (NIS, osiguranja, banke, fakulteti) sa istom pricom, trazi se sansa, uce se jezici…
Ja imam 32 godine, proziveh devedesete i ostale, otisao sam zbog usavrsavanja i radoznalosti, dostigao sam neki nivo u firmi od kog nije moglo dalje. A to meni nije dalo mira.
Govorim tecno jezik zemlje u kojoj sam, druzim se i poznajem mnogo ljudi ovde, raznih nacija, ne osecam se gradjaninom drugog reda.Supruga takodje.
Ne znam da li cu se vratiti ili necu, kao da je to i bitno. Nepune dve godine je proslo, mogucnosti je mnogo…
Probajte, kome prijaju promene ili je radoznao ili zeli da se oproba….ne mora samo nezadovoljstvo biti okidac, iako uglavnom jeste.
17/10/2013 at 23:38
Ne vidim ništa čudno u tome što mladi odlaze. Ko bi želeo da živi u ovom nakaradnom sistemu gde se umesto u obrazovanje ulaže u Miladina Kovačevića, sportske klubove i sl. gluposti. Kofere u ruke, generacijo moja (’93), kofere u ruke i ne okrećite se nazad.
29/10/2013 at 21:29
Zašto bi iko razuman ostao ovde ako može da ode?
Zašto je u ovoj zemlji bivši trener fudbalske reprezentacije imao platu od sto hiljada (100 000!!!) evra – jer se tako plaća u svetu – a inženjer ili bilo koji drugi stručnjak 20 do 50 hiljada DINARA – jer se tako plaća ovde?
Žao mi je što nikako ne mogu da privolim sina (ETF) da ode – bilo kuda, samo da nije ovde!