Rasprostranjena je zabluda da je za izgaranje “kriva” sama osoba…
Hiljadu puta sam čula: on je slabić, sam je kriv, to je trebao ovako ili onako, “sam pao – sam se ubio” itd.
Ni blizu istine.
Faktori okruženja koji značajno doprinose burnout-u su:
– (pre)veliko opterećenje,
– ograničeno vreme,
– manjak pomoći s bilo koje strane,
– nedostatak podrške (i za sam rad, i za napredovanje, i za primenu naučenog…),
– loša komunikacija, loši međuljudski odnosi…
Osećaj nemoći je vrlo značajan faktor; dovodi do malodušnosti, depresivnih stanja, cinizma, do toga da je čoveku muka kad treba da krene da radi – posao koji inače voli.
U prevodu: mišljenja i saveti tipa: “Budi jak”, “Potrebno je brinuti se o sebi”, “Čuvaj zdravlje”, “Naučite NOVI time management!”, “Prevaziđite stresore” itd. ovde ne piju vodu.
Normalno da gorenavedeni saveti čine dobro, ali – koju poruku šalju?
“Samo treba da se naučite da tolerišete stresno okruženje”.
SAMO?!
Hronično iscrpljeni, izmrcvareni, premalo i/ili prekasno plaćeni, u toksičnim međuljudskim odnosima, suočeni sa prekratkim rokovima, megalomanskim zahtevima, nepredvidivim radnim vremenom, novim tehnološkim zahtevima…
Treba samo da se naviknu?
Samo da budu hrabri?
Da krenu na trčanje, da savladaju mindfulness, da ovo i ono…
Burnout nije LIČNI problem osobe.
Burnout je kompleksna pojava sa brojnim uzročnim faktorima, u jezivom porastu – i izuzetno mnogo zavisi od okruženja.
Namerno ne govorim RADNOG okruženja – pomislite samo koliko nas izađe s posla i nađe se u ŽIVOTNOM okruženju koje savršeno odgovara goreopisanom?
Vodeći svetski autoritet na ovu temu (dr Maslach) kaže da burnout više govori o okruženju nego o samoj osobi koja je sagorela.
Što je veći jaz između okruženja i kvaliteta osobe koja se tu nalazi, radi, živi – veća je šansa da će sagoreti.
I kakav čovek postane kad sagori?
Nastavak sledi…
………
Ilustracija: essaysofafrica.com
28/03/2018 at 13:08
Izuzetno zanimljivi pasusi, hvala lepo, cekamo nastavak…