U novom mestu boravka dođete u opštinsku zgradu da pitate šta treba za otvaranje radnje.
Zapravo, nije u pitanju baš radnja, nego ste vi inženjer koji želi da se registruje kao freelancer – da možete (kao “podizvođač”) da sklopite ugovor sa velikom firmom (zakon to dozvoljava).

Upute vas gde treba, i službenica na šalteru vam traži neki dokument sa slikom i prijavu boravka.
Pokažete vozačku dozvolu, a prijavu boravka nemate… Nije problem – ona u računaru nađe ko ste i gde ste prijavljeni, jer je sve umreženo.

Popunite 3 (tri) obrasca, date 50-tak eura, i idete kući.
Ujutru vam na kuću stižu odgovarajući dokumenti, s kojima birate poslovnu banku, otvarate račun, i to je to.

OVO NIJE FIKCIJA.

Moj muž odradio u jednoj zapadnoj zemlji.

A sad poredite s ovim

Po mom laičkom mišljenju – logika je jednostavna.

Svim zainteresovanima omogućite da brzo i jeftino otvore šta god da žele.
Lako je moguće da će bar trećina njih propasti.

Ovo znači dve stvari:
– dve trećine će opstati, i nastaviti dalje da privređuje i državi donosi pare (osim što će sami sebi da zarade pare),
– ovi koji propadnu će takođe državi platiti porez i dažbine, makar za taj period koliko su radili.

Ako želite OVDE da otvorite radnju, od srca vam želim sve najbolje.

Ilustracija: http://www.shedworking.co.uk/2009_02_01_archive.html