Tag Archives: strah

Žene su pametnije

Čim sam videla ovakav naslov novinskog teksta, krenula sam od komentara :).

Ljudi, to je neviđeno :).

Diviji

the barbarians
Jedna moja tetka, davno pokojna (a i onda matora :) je koristila u šali ovaj izraz da opiše jednu vrstu ljudi.

Tada, kao detetu, mi je trebalo zadosta vremena da shvatim koja je to vrsta, teško se može objasniti u jednoj reči…

To bi bili onako, necivilizovani, recimo.

Specijalno vaspitanje

Pre par hiljada godina, u mom odrastanju na periferiji, kako rekoh – u nekom periodu posle naše 14-te godine su se vozili “Apenci”.

Normalno, to se vazda budžilo i kitilo, makar samo jedan dan da ide 80 niz Beočinac, a posle kako bude :).

To je bilo društvo koje je međusobno menjalo delove, skidalo na otpadu, kupovalo na Najlonu – sve legalno, u ono doba (negde 1977-8-9., recimo).

Znate li narodne lekove?

Ja baš i ne znam, a sumnjam da ću nekad i čuti za njih. Ljudi se ustežu da mi kažu…:(

Pre milion godina, moje malo dete imalo bradavice na prstićima.
Ja je odvedem kod specijaliste za plastičnu/rekonstruktivnu hirurgiju, moj nekadašnji profesor.

Vrlo autoritativan, krupan, sed…
Opriča mi ono što već znam: da spali, da smrzne, da odseče…

Ja se zahvalih, upitah šta sam dužna, dete za ručicu i – na vrata.
Taman posla.

On nas je pratio do izlaza, i onda rekao:
Koleginice…
Da vam nešto kažem, ali da ne kažete nikom da ste od mene čuli.

Ja naćulih uši.
On reče – ako me ne mrzi da svako veče pred spavanje detetu nacedim beli luk na bradavicu, ili stavim tanki kolutić, i prelepim to flasterom – sve će nestati za neku nedelju.

Tako je i bilo.

slanina

Empatija, strah, samokontrola i koješta

Kao i mnogi od moje profesije, ja na poslu vrlo dobro “osećam” kako se onaj drugi oseća.
To mi još nekako deluje kao normalno :).

Nesreća je što i u privatnom životu često osećam kako je neko, a posebno mi je interesantno što se to ponekad dešava i kad mi je iza leđa i nikad u životu ga/je nisam videla.