Evo, za Kseniju – Bika, da napišem neku reč o tome kako je biti u životu sa istim…:).
Prvo i osnovno: čovek je uporan.
Ako se ja pitam – da je mrvu tvrdoglaviji, u stenu bi se pretvorio, gore ne znam po tom pitanju – ali za sebe će uvek skromno reći da je samo MALKO uporniji :D.
To poprima neviđene razmere… No, ima dve olakšavajuće okolnosti.
Zahvaljujući ličnoj inteligenciji:
- dostupan je racionalnom (akcent na RACIONALNOM!) ubeđivanju, i nije ga teško odgovoriti ako je OBJEKTIVNO tako;
- sam od sebe promišlja i pre nego što se pokrene, i u toku rabote o kojoj god da je reč.
Pojma nemate koja je to sreća.
Rekoh već da je čovek prešao skoro 900 km samo da me upozna.
On je lepo zaključio da sam ja žena njegovog života, a kako mi je kasnije rekao – uopšte nije ni od kakvog značaja koliko sam daleko.
Ono što tada još nisam znala je – da nije posebno bitno šta ja mislim, da li sam možda već zauzeta i kojekakve slične budalaštine na koje se ne treba mnogo obazirati :D.
On ide tačno tamo gde je naumio; tiho, bez larme i drame, i stiže uvek. Tu nema Boga – smisliće 1001 način da pređe ili zaobiđe prepreku, ali – stiže.
Druga osobina koja mislim da je jako vidljiva je – neki vid čvrstine, i unutrašnje, i fizičke.
Moj Bik je neobično staložen čovek; ima pragmatičan, racionalan pogled na svet, sve začas postavlja na svoje mesto i naziva pravim imenom, bez gubljenja vremena i razmatranja kako – šta.
Samim tim, nema posebnih emocija ni epskih izliva…
Fizički je vrlo žilav, do te mere može da istrpi svašta da je to neljudski.
Ima mnogo starih povreda – lomove rebara, operacije, ovo, ono – nikad pisnuo nije.
Da ne govorim o zubima…
Posledica ovoga je – oslonac, mislim: OSLONAC.
Znam da sam subjektivna :), ali verujte da ne znam čoveka na kojeg se toliko može osloniti u krizi ma koje vrste.
Treće: čovek voli lepe stvari, i ima ukusa.
Dobro, o ukusima nije raspravljati, ali verujte na reč da ima.
Voli lepe, kvalitetne stvari. Tu mislim da mora da je meko, prijatno na dodir, da recimo lepo miriši i slično – ali S MEROM, to je jako bitno.
Ovakve stvari – jednostavne, lepe, kvalitetne… su naravno obično veoma skupe.
No, to nema veze.
Ovaj Bik je skroman čovek.
Ne pamtim kad je kupio sebi cipele, recimo (kvalitetne, skupe, jednostavne, kako drugačije :D).
Ali ako mu padne na pamet da MENI trebaju npr. zimske cipele, onda će to biti – neviđeno.
A pašće mu na pamet jer ja nikad ništa ne tražim – a Bikovi vole skromne ljude.
I najbitnije: moj Bik je vrlo topao čovek.
Voli decu, mačiće, jariće, osetljiv je na patnju, i ma kako delovao crn, mrk i brkat, znam da mu srce igra kad vidi neke takve stvari.
Ksenija reče da nije sklona praskanju – nije ni ovaj moj Bik.
No, ako se ikad, IKAD zaista razbesni, to je strašno za videti :(.
Čudo je što se ne vidi da “kuva”; vidim ja, što ga dobro znam.
Samo malko sagne glavu, namrači se, i počne netremice da gleda.
Nadalje nije za veliku priču šta se događa. Demoliranje kafane bude zabavišno igranje Lego kockama…
Moj Bik je odan, veran, pošten i “jasan”.
“Pravila” su praktična, vrlo jasna, on je čovek od principa, i nema nikakve dileme o tome na kojoj je strani. Sve se uvek zna.
No, nema dileme ni šta je posledica :).
Eto, Ksenija, jednog subjektivnog mišljenja :).
Ja sam Bik u podznaku… Mislim da ličim prilično na ovo opisano, možda nas to i privlači.
Jer – Bik voli dom. Gde god da je – vraća se domu i voljenima… Makar bio – kao ja – i Vodolija koja mora da luta :).
Pročitah par puta. I odmah u sebi počeh da raščlanjujem i analiziram. Izgleda d adrukčije sa nama ne može. :) Ali, samo ću reći – baš mi se sviđa. :) Odazvaću se samo na jednu konotaciju, o tvrdoglavosti. Često sam viđala druge ‘rogate parnjake’ inače meni izuzetno drage, kako glavom kroz zid idau pa se posle kaju. Nekako su mahniti. Sa bikovima je malko drugačije, uproni su stravično, i uvek uspeju ma koliko vremena prošlo od ideje do cilja. Uz put im govore da su ludi, a onda kad izguraju do kraja, kažu im ‘svaka ti čast, to samo ti možeš, upornost se isplati ‘ i slično. I skromni su istina, pogotovo bolećivi na prijatelje i porodicu. Istin je i da mogu da podnesu najstrašnije muke različitih vrsta, ali i da istinski uživaju u lepoti. Jao, taman sam rekla da neću da analiziram, pa se raspisah… haha. Puno pozdrava iz Holandije!
Ksenia
Sad ja da se raspišem :).
Sa vama se može vrlo lako, po mom mišljenju.
Treba samo biti jasan, praktičan, tačan, odgovoran, sa pragmatičnim stavom, bez drame i tome slično. Kad smo prvi put negde hteli zajedno da putujemo, on mi reče – kad da dođe po mene (ujutru), ja rekoh – kad kaže, ja sam napolju.
On reče u 4, ja rekoh – važi.
Ja sam u 3.50 bila ispred zgrade umivena, očešljana, sa koferom, tip-top :), on je samo raširio oči, ali ništa nije rekao. Tek posle mnooogo vremena mi je rekao da pojma nemam kako drugi ženski svet kasni, drami, zakera, ovo, ono… i kako on ceni mene ovakvu.
Dakle – lako je, ozbiljno :)))).
E baš sam smešna, koliko grešaka u kucanju pravim, na kraju ni ime ne potpisah čestito! Ne zamerite
Taman posla :).
Verujem da vam se sviđa, i meni se čovek jako dopada :).
Mislim, ima on i mana, kako ko gleda – nije veliko druželjubiv, i nije mnogo šarmantan sam od sebe – osim ako ne zaključi da treba :). On je i posesivan čovek, onako na starinski način (1957.), mada ne bi ni mrtav dao da se to vidi :D, tako da nema problema :).
Isto tako, veoma je ponosit, opet – onako, sam za sebe, neće govoriti o tome, i generalno neće da priča. Mislim, hoće sa nama, ali sa “spoljnim svetom” samo ako ga stvarno ne mrzi.
Srećom, on ima još i onu vrstu mudrosti koja se stekne kad ste mnogo sami u životu, a u belom svetu (vi znate kako to izgleda), koju ja nemam uvek :). Mislim, generalno – ja sebe smatram jako srećnom što me je “snašao” :).
Raspišite se vi slobodno, blog tome služi…:))). Hvala što ste došli :).
Samo mogu da kazem da ste potpuno u pravu, ama bas za sve. Moj muz je Bik i sve se lepo moze primeniti na njega, sem onog dela o fizickoj zilavosti. Tu mu je dominantan onaj emotivni deo- uzasno se plasi lekara, ume i da se onesvesti pri vadjenju krvi, da ne pominjem traume sa odlaskom kod zubara (ne znam da li se secate, objasnjavali ste mi jednom ovde na blogu zasto kod njega anestezija slabo deluje). Ali sve ostalo sto opisaste- kao da ste ste njega gledali. Posebno ono kad mu nesto nije kako treba, ono skoro neprimetno mrstenje i zagledanost koju retko ko primeti.
I pogodili ste za ono da nije sklon praskanju, ali kad se to desi deluje kao pocetak biblijske kataklizme. :-( Ja sam za skoro pet godina veze (od toga dve i po u braku) takve izlive besa videla samo tri puta i mogu da kazem da sam (mada ne pripadam grupi zena koje je lako uplasiti) tad bila manja od makovog zrna, mada cela situacija nije imala nikakve veze sa mnom. Tesko je opisati kako se ono moje racionalno, nezno i pazljivo bice transformisalo u nezaustavljivu razornu silu.
Samo da dodam da pogodiste i ono u komentaru- nije druzeljubiv, retko sa kim van kuce prica otvoreno, a ni mrtav ne bi priznao tu (meni simpaticnu) starinsku posesivnost.
Sta reci- i ja sam presrecna sto me “snasao”. :-))))
Izvol’te u klub :). Meni je pravi :).
Ovaj moj Bik se ja mislim prekalio kad je bio vrlo mlad, bola i bolesti što se tiče. Bavio se opasnim sportovima, a bio je sam sa sobom – prosto nije imao kome da kuka ili da se plaši. Mora i eto.
A to za praskanje – to je jedna vrsta razjarenosti koju je teško opisati, i ja sam bila isto kao vi, a isto nisam NIMALO bojažljiva dušica :D.
I posle PAMTI; ne da bi bio zloban, osvetio se ili slično, to mu nije u prirodi, ali da će da pamti – to je neviđeno :). U svetu njegovih jasnih kriterijuma potpuno je jasno gde je taj neko drugi sam sebe smestio, ali moj Bik to nikad neće zaboraviti, makar ne pominjao…
Nije baš da sam imala posla sa mnogo muških Bikova, ne znam još jednog da mogu da poredim :). Po meni, moj je jedno onako, za današnje vreme starinsko muško, baš kako treba jednoj starinskoj gospođi :)).
Vrlo mi je drago da vi imate slična iskustva, osim što je sasvim jasno da su naši muški ljudi od ukusa…LOL.