Trebalo mu je vremena…

…da shvati da ne želim da dobijem komplet gedora za rođendan, ili (ali, fenomenalnu!) dasku za peglanje kad dođe s puta, i sve tako nekakve stvari :).

Kao i svaki pametan čovek koji uvek promišlja o tome kako nešto ide i zašto, polako je, razgovarajući sa sobom, počeo da shvata.
Mislim, fakat je malko čudno ako žena ne baš da voli (fenomenalan, vrlo kvalitetan!) komplet šrafcigera na poklon, mada od srca primi i deluje zahvalno…
Mora da je nešto drugo u pitanju :).

Onda su polako, pipajući obazrivo, počeli da se pojavljuju komadi nakita.
Pošto je video da je to naišlo na oduševljenje, pažljivo i promišljeno je nastavio sa delovima odeće.

Od nemačkih farmerica, kožnih patika i tako, do svilenih firmiranih pariskih marama.

Vrlo je interesantno da sve što mi kupi bude tačno po mojoj meri, i tačno po mom ukusu; takođe, tačno prema delovima garderobe koje već imam.
Farmerice recimo budu klasične, ženski kroj, broj u milimetar…

Osim toga – sve što kupi je vrhunskog kvaliteta. Ako su patike – kožne su, ako su platnene – opet su izuzetno kvalitetne, firmirane ili ne.

Dobro, ima tu i malih omaški: kupi mi odjednom dva para patika (različite boje, recimo :), ili – odjednom tri ili četiri parfema.
Svi mu “liče na mene”, a nije bio sasvim siguran :).
Nijedan nije promašio…

O tome šta donosi ćerki, to nije za priču…:).

Mislim, nema potrebe da kažem da se obradujem, jer svako bi se obradovao iznenađenjima koja su tačno za njega, potrebna, po njegovom ukusu…
A posebno se obradujem nečemu što je onako, iz duše dato.

O, toga ima jako mnogo :). Gde god se okrenem imam neku voljenu stvar, koja mi je baš onako, srcu prirasla, i koja je s ljubavlju birana baš za mene…
I sto puta kažem da mi ništa ne treba, i opet donese nešto – baš interesantno, i baš eto slučajno je naišao… I oči mu sijaju dok ja skidam omot i zijam….:).

Mada nekako mislim da mu još uvek, negde intimno, nije sasvim jasno zašto ne želim (izuzetan) aparatić kojim se proba napon na kućnim aparatima, ili kit sa milon delova od kojih možete napraviti npr. helikopter koji leti, a u srazmeri 1:5.000…:).

Ilustracija: Mozaik mačka, ručni rad, mislim da je iz Barcelone, ne sećam se…. Žao mi je što ne mogu bolje da je uslikam :). 

 

5 Responses to Trebalo mu je vremena…

  1. smorcoa says:

    Zubarica je kao mačka – ima neku SVOJU narav, kojoj alati ne gode :)

    Ne bez zezanja, mačka je fenomenalna ^^

  2. Iva says:

    ^^
    LOL! Svaka čast, nasmeja me od ranog jutra, ima suncokret kroz nos da mi proklija. :D Pa da ga onda Zubarica vadi gedorom, naživo. A ti da bidneš kriv.

    Zubarice, to je ljubav – nije do poklona, već do onoga ko vam ga je doneo. Meni je otac, u vreme kad je jedva hodao, za rođendan odlazio do Palilulske pijace i donosio po jednu jedinu ružu. Nedostajala mi je ta ruža ove godine.

  3. zubarica says:

    Smorcoa,
    jeste, predivna je, a ima još ihahaj mačaka… :). I Swarovski, i raznih… Ja sam u kineskom horoskopu mačka :).

    Iva,
    jeste, to je čovek kojeg volim i u kojeg se povremeno i zaljubljujem :).

  4. Aleksandra says:

    Divan tekst! Prelepo je imati nekog toliko neznog i pazljivog. Potpuno Vas razumem, ja se iz istih razloga povremeno zaljubljujem u mog dragog…

  5. zubarica says:

    Hvala lepo, Aleksandra, najbolje je što je on jedan VRLO mačo, brkat čovek, kojem ne zaigra mišić na licu ni u nagorim situacijama, ne bi čovek pomislio da ume….:). Kako da se ne zaljubim još jednom :).

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>